Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Bog te zove imenom (2. nedjelja kroz godinu – B)

Bog te zove imenom (2. nedjelja kroz godinu – B)

Vjerujem da ste čuli za onu poznatu izreku, koja, da bi čovjek učinio nešto više za svoje zdravlje, kaže: „Nemoj ležati ako možeš sjediti; Nemoj sjediti ako možeš stajati; Nemoj stajati ako možeš šetati; Nemoj šetati ako možeš trčati.“ Drugim riječima: učini uvijek nešto više od onoga što već radiš da bi bilo bolje.
„Dođite i vidjet ćete!“, kaže Isus Ivanovim učenicima koji su ga upitali gdje stanuje. Dakle, ako želite nešto više saznati ili vidjeti morate se uputiti, trebate se pokrenuti, morate poći i vidjeti. Nije dovoljno samo pitati ili biti na jednom mjestu i pasivno čekati odgovor. Isus očekuje od čovjeka da nešto poduzme, da pokaže interes i traži. Isus nije demagog koji nešto obećava, on nije samo od riječi, nego je prije svega čovjek djela, čovjek života i to treba vidjeti. Znao je Isus da primjeri privlače i govore više od tisuću riječi. Zato poziva učenike da vide, da se sami uvjere. Isus će se tako ponašati i nakon svoga uskrsnuća kada će „nevjernom“ Tomi reći da opipa njegov bok, njegove rane i da se na taj način uvjeri da je Isus živ. Doživljaj se ne može ničim mjeriti i svaki onaj koji nešto doživi, uvjeri se, spreman je i svjedočiti. Nije moguće važne događaje zadržati samo za sebe. Ono što čovjek doživi rado prenosi i drugima. Isus je dobro poznavao našu ljudsku narav. Poznavao je našu ljudsku kolebljivost, sumnju, nevjeru, ali isto tako poznavao je i važnost i privlačnost primjera. Zato je pozvao učenike k sebi znajući da će ono što dožive kod njega prenijeti drugima, svojim kolegama i poznanicima. To će upravo učiniti jedan od te dvojice Ivanovih učenika – Andrija, brat Šimuna Petra – koji je pošao za Isusom i vidio gdje i kako Isus živi te potražio svoga brata Šimuna i rekao mu: „Našli smo Mesiju!“ – što znači „Krista – Pomazanika.“ A svaki onaj koji se susretne s Isusom Kristom ne može ostati isti. Taj se čovjek mijenja, postaje drugi čovjek. To će se dogoditi Šimunu – bratu Andrijinu. Njemu će Isus promijeniti i ime govoreći: „Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!“ – što znači „Petar – Stijena.“
Šimun dobiva drugo ime. Njegovo ime bit će njegovo djelovanje, bit će njegov život. Petar će uza svu svoju ljudsku slabost i kolebljivost, kada to bude najpotrebnije, u Rimu, za vrijeme progonstva pokazati da je Petar – Stijena i jačat će braću svoju u vjeri u uskrsloga Gospodina Isusa Krista. Na kraju položit će svoj život za Gospodina i na taj način potvrditi da je temelj na kojem Isus gradi svoju Crkvu. Svi mi kršćani već od davnih Petrovih vremena dobivamo svoje ime na krštenju. Tim imenom zovu nas naši roditelji, prijatelji, poznanici i rodbina. Tim imenom zove nas i Bog. Bog daje ime i svom Sinu Isusu Kristu. Ime Isusovo bilo je njegovo zvanje i zanimanje, njegov život. Značenje svog imena Isus je živio. Isusovo ime znači – onaj koji spašava, koji spašava čovjeka. Zato je Isusovo ime najuzvišenije jer znači ono što živi. Sv. Pavao će to još jasnije istaknuti kada kaže: Isus ima ime koje je nad svakim imenom.
Bog zove svakog čovjeka njegovim imenom, bio on dijete ili odrastao čovjek. Čuli smo u današnjem prvom čitanju kako Bog dječaka Samuela zove. Neće čovjeku uvijek biti lako razaznati ljudski glas od glasa Božjega. To potvrđuje upravo spomenuti Samuel koji je mislio da ga zove njegov učitelj Eli. Bog zove svakog čovjeka, zove dječaka i starca, djevojku i staricu. Jednostavno – Bog zove čovjeka, a na pozvanom je da se odazove. On zove svakog čovjeka imenom. Bog i danas zove mladiće i djevojke, da naviještaju Njegovu riječ narodu, kao što je nekoć zvao Samuela. Na kraju Samuel je odgovorio na Božji poziv spremno odgovarajući: „Govori, sluga tvoj sluša!“
„Dođite i vidjet ćete!“, govori Isus i nama danas. On neprestano poziva. I ne samo da nas poziva da vidimo gdje on stanuje i kako on živi, nego on očekuje od svakoga od nas da našim životom i riječima ukazujemo na Njega i to baš onako kako je to činio Ivan Krstitelj videći Isusa: „Evo Jaganjca Božjega!“ Kao kršćani trebali bi ukazivati uvijek na Krista, na Spasitelja.
Rabbi- što znači – učitelju – gdje stanuješ? Dođite i vidjet ćete. To Isus govori svima nama. Upitajmo se jesmo li zainteresirani znati gdje Isus stanuje? Vjerujem, da kada bi iskreno bili zainteresirani za mjesto njegova stanovanja da bismo to lako našli i da bi ostali kod njega baš onako kako su to ona dvojica učenika učinila te pošli za njim.
Učitelju: gdje stanuješ? Oduvijek se čovjek pitao gdje Bog stanuje, a posebice danas kada se lako gubi orijentacija. Upitajmo se: živimo li mi tako da našim životom možemo pokazati mjesto Božjeg stanovanja? Jesmo li kao kršćani krivi što mnogi ne dolaze do mjesta gdje Bog stanuje? Trudimo li se danas djelovati i vjerovati tako da možemo drugima uvjerljivo reći: Našli smo Isusa Krista? Ili, ne daj Bože, da kao kršćani još zamagljujemo put onima koji bi ga rado tražili i nalazili?

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 1, 35-42

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.