Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Božić za sve (Rođenje Gospodinovo – Božić – B)

Božić za sve (Rođenje Gospodinovo – Božić – B)

Prije nekoliko dana mogli smo pročitati veoma zanimljiv i aktualan članak u jednim dnevnim novinama, a govor je o božićnim jaslicama koje su postavljene u hodniku jedne hrvatske bolnice (u Zadru). Jaslice se nazivaju COVID jaslice, pandemijske jaslice koje su umjesto u jednoj štalici postavljene u šatoru. Mali Isus je okružen figurama liječnika i medicinskih sestara, a ne figurama triju kraljeva. Jaslice su izazvale veliku pozornost. Neki su se zgražali nad takvom postavom jaslica. Autor ovoga članka kaže kako je doznao da je jaslice postavila jedna časna sestra (s. Vilma), djelatnica laboratorija u bolnici.
Bog očito i danas zbunjuje. Bog svojim utjelovljenjem po svom Sinu Isusu Kristu – Bogočovjeku zbunjuje čovjeka. Marija, Majka Isusova na anđelove riječi da će roditi Isusa, ostaje zbunjena i pita: „Kako će to biti kad je muža ne poznajem?“ Čovjek se pita kako povjerovati da se usred noći rađa Dijete koje je Sin Božji, a rađa ga Djevica? Kako povjerovati da se Spasitelj svijeta rađa u jaslama okružen magarcem i volom? Kako povjerovati da se rodio Kralj, a da to ne saznaju prvi oni koji su na visokim položajima u vjerskim zajednicama ili u društvu nego priprosti pastiri? Da, Bog zbunjuje jer se utjelovljuje, jer je Ljubav, jer postaje čovjekom ne za jednoga i velikoga ili neke i odabrane nego za sve. Bog zbunjuje jer se toliko ponizuje da postaje nejako dijete. Bog zbunjuje jer se poistovjećuje s čovjekom, posebice s onim malenima i odbačenima, s bolesnima kao i s onima koji skrbe o bolesnima. Zbunjuje jer se rađa ne samo za izabrane, nego baš za sve, za one koji trpe, koji boluju, za one koji se žrtvuju za drugoga, za one koji se izlažu opasnosti po vlastiti život da bi pomogli ili spasili drugoga. Bog postaje čovjekom za liječnika i sestru, za medicinsko osoblje koji skrbe za koronavirusom zaražene, za one koji strepe nad bolesnicima na respiratorima kao i za same bolesnike. Bog postaje čovjekom i za one koji se tomu čude i u nevjerici gledaju kako se mogu postaviti ovogodišnje jaslice s figurama liječnika i medicinskih sestara u skafanderima oko Malog Isusa. Bog zbunjuje jer se ne ponaša kao mi. On se ponaša kao Ljubav jer je sama Ljubav.
Božić nije „bijaše nekoć.“ Nije samo za pastire, vola, magarca i ovce, za kraljeve. Božić je i danas i ovdje. Nije Božić za voštane, drvene ili plastične figure. Božić je za konkretnog čovjeka, za čovjeka od krvi i mesa, za onoga danas koji se muči kako bi prehranio svoju obitelj, za onoga koji se boji za svoje radno mjesto, za prestrašene pred koronavirusom, za izbjegle i prognane ljude iz svojih domova. Bog se utjelovio i za beskućnike, za gladne, za bolesne, za one koji su na rubu društva kao i nekoć za pastire do kojih nitko nije držao. Nije se Bog rodio da bude ukras u našim jaslicma u kući ili stanu ovoga Božić. Bog se rodio i za nas danas i nama anđeli danas govore: „Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! – Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj-Krist, Gospodin.“
Božić nije „zimska idila“ koja budi naše zaspale i sladunjave osjećaje. Božić je Božji dar, dar spasenja za svakoga koji ga prihvaća. Božić ne smije biti običaj. Božić je događaj za čovjeka, za čovjeka danas, za bolesnika i one koji njemu pomažu, inače „ne razumijemo i ne poznajemo Isusa“ kao što reče medicinska sestra u svom odgovoru onima koji su s čuđenjem i zgražanjem gledali na „COVID jaslice.“

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 1, 1-18

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.