Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Dajući, umnažamo ljubav (18. nedjelja kroz godinu – A)

Dajući, umnažamo ljubav (18. nedjelja kroz godinu – A)

Isus se susreće s nasilnom smrću dragog prijatelja i rođaka. Sv. Matej to opisuje ovako: „Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se lađom na samotno mjesto, u osamu.“ Susret sa smrću nije nikada lagan, a posebno s nasilničkom smrću. Ivan je bio prorok, navjestitelj dolaska Sina Božjega. Pozivao je ljude na obraćenje. Poziv na obraćenje nosi sa sobom jednu opasnost jer se tada obično govori o grijesima i mnogi se znaju prepoznati u takvim govorima. Jedan od takvih je Herod. Krstitelj je živio pokornički život i očekivao je to i od drugih, posebice od predstavnika naroda. Oni bi morali biti uzori svome narodu. Međutim, Herod je bio u Ivanovim očima javni grešnik jer je uzeo ženu brata svoga. Ivan to ne može prešutjeti pa oštro opominje Heroda. Ovozemaljski vlastodršci ne trpe takve opomene. Takve treba ušutkati, s njima u zatvor ili još bolje u smrt. Isus poznaje ulogu Ivana Krstitelja. Poznata su mu njegova propovijedanja. Isus nastupa također oštro, posebice protiv vjerskih vođa. Nije ni on mogao prešutjeti njihovo licemjerstvo. Možda ga je nasilna smrt Ivana Krstitelja zabrinula jer i on svojim govorima ide putem mnogih proroka, ide također putem Ivana Krstitelja. Možda baš zato ide u osamu, da malo zastane, promisli, da se pomoli za Ivanovu dušu ili da u molitvi još jasnije vidi svoj put. Međutim, narod mu ne dopušta nikakav odmor, a još manje u osami. Narod je gladan Isusovih riječi. Isusovi nastupi daju novu perspektivu, otvaraju nove horizonte. Mnogi bolesnici osjetili su Isusovu ljubav, njegovu moć i empatiju s onima koji pate.
Suosjećati s čovjekom koji je u nevolji, ljudski prići potrebitom, veliki je ljudski čin. U tom je Isus bio nenadmašan. Isus, vidjevši mnoštvo koje ga traži, ostavlja svoje probleme po strani. On odmah prilazi čovjeku u nevolji, posebice bolesnome. On daje primjer najprije svojim učenicima ali i mnoštvu koje dolazi k njemu. Isus je želio biti sam, želio je razmišljati o smrti proroka Ivana koji mu je bio tako blizak. Ivan ga je i krstio. On se htio odmoriti od svega ali kada je čovjek u nevolji, Isus zaboravlja sebe. Evanđelje potanko opisuje kako Isus ne gleda više na svoj odmor, nego vidjevši mnoštvo koje ga traži sve prekida i pomaže ljudima. Najprije liječi bolesne. Bolesnima je pomoć najpotrebitija. Isus je uvijek znao što je na prvom mjestu. Na primjeru iz današnjega evanđelja vidimo kako Isus u hodu mijenja prioritete onoga dana. Sebe je stavio na posljednje mjesto, a htio je biti samo za sebe. To mu je bila nakana. Ali, vidjevši potrebitije od sebe mijenja svoj plan koji je bio potpuno legitiman.
Tako radi Isus. A apostoli? Što bismo mi napravili? Apostoli su samo ljudi kao i mi. Najprije gledaju sebe. Već je večer. Treba ići na odmor. Narod treba ići kući: „Pust je ovo kraj, i već je kasno. Otpusti dakle svijet: Neka odu po selima kupiti hrane.“ Mi bismo možda rekli: Nije to naš problem. Ali, Isus tako ne gleda. Svaki koji želi biti s Isusom stoji pred jednim izazovom. Nije moguće biti neodgovoran za ono što se događa čovjeku pored nas. To Isus izričito kaže apostolima: „Ne treba da idu, dajte im vi jesti.“ Ne odbijate odgovornost. Ne šaljite ljude koji su u potrebi od vrata do vrata. Učini ono što možeš. Niste bez ičega. Što imate, pita Isus apostole: „Pet kruhova i dvije ribe.“ Dajte to ovamo. Ako je to malo u vašim očima, nije u Božjim. Vi učinite ono što možete. Isus nikada ne traži od čovjeka da učini više nego što može. On traži od nas da činimo ono i samo ono što je u našim mogućnostima. Dvije ribe i pet kruhova nije malo u Isusovim očima. On traži od svojih da učine samo ono što mogu i dadnu koliko mogu. Ostalo treba prepustiti Bogu. Isus će pokazati svoju snagu nad našim malim ljudskim darom. Jer kada se u ime Božje dijeli onda će biti svega na pretek. Isus će pokazati svu Božju „raskoš i rasipnost“ nad onim ili s onim što mu čovjek daje na raspolaganje. Svi su jeli do sitosti i preteklo je dvanaest košarica.
Nismo li sami osjetili blagoslov nad onim što smo u Domovinskom ratu darivali drugima, posebice ugroženima, izbjeglima i prognanicima sa svojih ognjišta? I za čašu hladne vode Isus uzvraća velikim blagoslovom. Nije li ova gesta apostola dala primjer nama, Crkvi, da uvijek i svuda budemo spremni davati ono što imamo; da se ne trebamo ispričavati što imamo samo dvije ribice i pet kruhova. Jer vidimo da apostoli nisu ostali gladni nakon toga što su dali svoje dvije ribe i pet kruhova. Vjerujem da su i oni jeli isto kao i djeca i žene za koje evanđelje kaže: da je jelo pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. Dati od onoga što imamo umnaža Božji blagoslov.
Apostoli su nevoljko pristali staviti na raspolaganje svojih pet kruhova i dvije ribe. Ali, vjerujemo, da su nakon čudesnog Isusova umnažanja riba i kruha bili više nego sretni što su poslušali Gospodina i svoga učitelja. Možemo reći da je to početak karitativnoga rada u Crkvi koji uvijek mora počinjati od onih s najviših mjesta. Neka nam svima ova zgoda iz današnjega evanđelja bude uvijek pred očima kada su u pitanju potrebiti, posebice gladni. Jer svaka sitnica koju dajemo umnaža ljubav Božja do neslućenih granica. Molimo Boga za oproštenje u svim onim momentima u kojima smo zatvorili svoje srce i ruke pred potrebitima.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 14, 13-21

U ono vrijeme:
Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.