Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Hoditi putem svetosti (31. nedjelja kroz godinu – A – Svi sveti)

Hoditi putem svetosti (31. nedjelja kroz godinu – A – Svi sveti)

Veoma je znakovito što Crkva svetkovinu Svih svetih i Dušni dan u svom liturgijskom kalendaru slavi jedan nakon drugoga. Crkva kao zajednica vjernika koji vjeruju u uskrsnuće mrtvih, svetkovinu Svih svetih slavi dan prije negoli Dušni dan. Iako su ova dva dana tako usko povezana i u liturgijskom kalendaru stoje jedan nakon drugoga i oba nas sa svojim tekstovima, sadržajem i tematikom vode „na onu drugu stranu“, mislim, da je šteta što se uvriježilo svetkovati Svi svete i Dušni dan praktički isti dan. Isti dan radost i tuga, isti dan bijelo i ljubičasto. Do podne slave se svete mise u velebnim crkvama, pjevaju se žive i radosne pjesme uz svečani zvuk orgulja, a odmah popodne tuga na grobovima na kojima vlada grobna tišina uz postavljanje cvijeća i paljenje svijeća dok biskup, barem u gradovima, s manjom grupom vjernika slavi sv. misu za pokojne. Za nedovoljno upućene ispada kao da smo najprije slavili život, a onda smrt, umjesto obrnuto. Svetkovina Svih svetih ove godine pada još u nedjelju, a vjerujemo da je svaka nedjelja „mali uskrs“, pa bi, barem liturgijski gledano, bilo krajnje vrijeme mijenjati ovu praksu i odijeliti slavlja Svih svetih od Dušnog dana ma koliko god oni bili usko povezani. Jer na Dušni dan, na Spomen svih vjernika pokojnika više smo okrenuti samo prema svojim dragim pokojnima: majci, ocu, baki, djedu, bračnom drugu, djetetu, prijatelju. Stojeći uz grob naših dragih i milih na pamet nam padaju s njima lijepi provedeni dani i godine, a Bogu zahvaljujemo što smo ih smjeli imati i s njima jedan dio života podijeliti. I oni, duboko vjerujemo, kao djeca Božja sada oslobođeni svih svojih muka uživaju život blizine Božje iako nisu na popisu u katoličkim kalendarima. Dušni dan je dar s neba koji nam daje priliku da ne zaboravimo naše drage pokojne, da ih se sjetimo u svojim molitvama, u vjeri da dragi Bog nikada nikoga ne zaboravlja. Stoga bi bilo ispravnije slaviti Dušni dan upravo toga dana i dati mu značenje koje i nosi: Spomen svih vjernih pokojnika. Inače sadašnjom praksom oduzimamo jednom i drugom danu njegovu posebnost.
Na svetkovinu Svih svetih slavimo sve one koje je Crkva proglasila svetima i uvela u svoj liturgijski kalendar kao i nebrojeno mnoštvo naše braće i sestara koji nisu proglašeni svetima, ali za koje vjerujemo da su ostvarili svoj cilj – vječni život s Bogom. Mi se danas takvima divimo i njih za zagovor kod Boga molimo. Možda se danas, na svetkovinu Svih svetih pitamo: Kako ostvariti vlastitu svetost? Odgovor nam daje sv. Ivan u današnjem drugom čitanju u svojoj Prvoj poslanici kada kaže: „Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo.“ Dakle, mi smo već sada u ovom svijetu djeca Božja. To sv. Ivan ovako kaže: „Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.“ Odgovor kako postići svetost daje nam i današnji evanđeoski tekst koji govori o blaženim siromasima, o gladnima i žednima pravednosti, o onima koji žive milosrđe, koji su čista srca, koji žive mir kako s Bogom tako i sa svojim bližnjima kao i onima koji su progonjeni zbog pravednosti. Svih takvih je kraljevstvo nebesko.
Danas slavimo one koji su to već ostvarili. To su naša braća i sestre koji su pred nama. Svi su oni bili sasvim normalni ljudi koji su živjeli svoj svagdašnji život. Znali su da su djeca Božja i trudili su se kao ljudi, kao majke, kao očevi, kao svećenici, redovnice i redovnici, kao seljaci, radnici i ribari, kao učitelji i namještenici živjeti ovdje na zemlji vjeru da su djeca Božja i dostignuti ono što sv. Ivan najavljuje, a to je vidjeti Boga kakav jest. Svih takvih, naše braće i sestara koji su ostvarili svoj kršćanski i vjernički cilj, koji su ostvarili svetost, danas se sa zahvalnošću spominjemo. Ne zaboravimo da su i oni samo ljudi, ali su pokušali i uspjeli živjeti ona blaženstva o kojima danas govori sv. evanđelje. Ni za svece i svetice ne možemo reći da su bili savršeni jer i oni su samo ljudi sa svojim manama i pogreškama, ali to ih nije priječilo u njihovu nastojanju da žive blizinu Božju. Jednom velikanu, našem suvremeniku, velikom papi Ivanu Pavlu II. koji je proglašen svetim spominju i danas pogreške o kojima se i piše, pa kažu kako je on mnogo pridonio da se sruše neke diktature, ali da sam kao papa nije dopuštao slobodu vjernicima. Kažu da je bio gorljivi zagovornik pokreta za ljudska prava, ali da ih sam u Crkvi nije dopuštao. Spominju da se svim silama borio za života nerođenih, a da se malo brinuo za rođene. Dopustio je preurediti crkveno pravo i novi Katolički katekizam, a obadva kaskaju za naprednim odredaba II. vatikanskoga sabora. Predbacuje mu negativan stav prema „teologiji oslobođenja“. Naravno, ističu i ono pozitivno, a to je papin stav prema drugim religijama i dijalog s predstavnicima drugih religija, kao i molitvu i borbu za mir. Neki su se čudili kako je Crkva mogla uopće proglasiti svetom nama dragu i dobro poznatu sv. Majku Terezu. Međutim, za one koji su je bolje poznavali, ona je činila silna djela upravo onima s kojima se Isus poistovjećuje, a to su maleni, siromašni, bolesni… Svetice i sveci koje danas slavimo najbolji su primjer kako čovjek koji se trudi živjeti svoju vjeru, da uza sve ljudske manjkavosti može naći i hoditi putem svetosti i kojima će Isus na kraju njihova života reći: Vama pripada kraljevstvo nebesko. Kao djeca Božja i sami smo na tom putu. Ustrajmo!

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 5, 1-12a

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«