Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Isus – Božja Riječ (2. nedjelja po Božiću – B)

Isus – Božja Riječ (2. nedjelja po Božiću – B)

Općenito i kratko možemo reći da nam evanđelja, a četiri ih je, pišu o životu i djelovanju Isusa Krista. Svetim Piscima bilo je najvažnije zapisati Isusovo naviještanje kraljevstva Božjega i događaje oko Isusove smrti na križu i njegova uskrsnuća. Svaki od njih četvorice započinje svoje evanđelje drugačije. Tako Matej na početku svog evanđelja donosi opis Isusova djetinjstva koji počinje s Rodoslovljem. Marko za početak svoga evanđelja uzima propovijedanje Ivana Krstitelja koji će na Jordanu krstiti Isusa, a to je ujedno i početak Isusovog javnog djelovanja. Marko ne opisuje Isusovo djetinjstvo. Dok sv. Luka do u detalje opisuje Navještenje Isusova rođenja, susrete dviju rodica, Elizabete koja u svojoj starosti dobiva sina i Marije koja hrli u gorje k Elizabeti podijeliti radost anđelove vijesti. Zatim Luka opisuje Ivanovo rođenje te Isusovo rođenje i sve događaje do Isusove 12. godine koji je po povratku iz jeruzalemskoga Hrama bio poslušan svojim roditeljima živeći do početka svoga javnog djelovanja u roditeljskoj kući u Nazaretu.
Danas smo čuli početak Ivanova evanđelja koji sasvim drugačije glasi. Ivan piše o Riječi s velikim slovom, koja bijaše u početku. Ona je u početku bila u Boga i Riječ bijaše Bog. Sve je po njoj postalo. Možda nije smiono reći da se sv. Ivan vraća na početak Biblije, na Knjigu Postanka koja nam govori kako je Bog stvarao svijet i ne možemo a da ne vidimo tu povezanost. Sve je Bog stvarao tako da je stvarao riječju: neka bude… i postade… i bijaše dobro. Sve bijaše tako do onoga časa kada stvori čovjeka. Čovjeka stvara na svoju sliku i priliku, sebi slična i to kao muža i ženu, stvori Adama i Evu. To je bio vrhunac Božjeg stvaranja. Ali, događa se grešni čovjek. Čovjek je želio više, htio je biti kao Bog. Napasnik ga zavodi da odbaci posluh svomu Stvoritelju. I s tim čovjek nije ono kakvim ga je Bog zamislio. Potreban je Drugi čovjek, drugi Adam i druga Eva. I sada Riječ Božja, sam Bog postaje čovjek i to sa savršenom slikom Boga, Riječ je o Božjoj Riječi koja će se roditi, a Rodilja je Marija – Bogorodica. Međutim ta Riječ Božja, Božji utjelovljeni Sin nije se držao svoje jednakosti s Bogom, nego samog sebe ponizi. I radi spasenja ljudskoga-Adamova roda uzima na sebe križ, umire i Bog ga treći dan uskrišava te tako omogućuje da slika Božja u svakom čovjeku bude vidljiva i čista, da se svaki čovjek vrati svome Stvoritelju kao otkupljen krvlju Sina Božjega.
Međutim, ni Isusovim dolaskom, njegovim utjelovljenjem nije svaki čovjek progledao, nije ga prihvatio. On je došao kao svjetlo ali čovjek je volio više tamu. Hvala Bogu da ima puno onih koji su ga primili i još uvijek primaju kao i onih koji će ga primiti. Takvima Isus daje moć da postanu djeca Božja. Bog je tražio čovjeka, tražio je Adama koji se skrivao. Međutim, našao ga je u svome Sinu Isusu Kristu i od tada ljudski život dobiva svoj puni smisao. Bog je razgovarao s Evom, koja traži izgovor i krivicu za svoja nedjela i prebacuje ih na drugoga. A u Mariji Bog nalazi ženu-čovjeka koja prihvaća Božju Riječ koja se ne skriva nego kaže: Evo me! Neka mi bude! U Mariji „Riječ tijelom postade i nastani se među nama…“ Čovjek kojeg je Bog nastanio u Zemaljskom raju napušta Boga. Međutim, Bog ne napušta njega nego se svojim utjelovljenjem nastanjuje među ljudima.
Bog nije prestao tražiti čovjeka, žene i muškarce koji će biti spremni prihvaćati Njega i to u ljudima, u konkretnom čovjeku, one najmanje, najpotrebnije. A takve danas nalazimo na svakom koraku. To su naša braća i sestre pogođeni razornim potresom u Glini, Petrinji i Sisku kao i u okolici ovih gradova.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 1, 1-18

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade, u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo, nego — da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi,
ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego — od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu — slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca —
pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi,
preda mnom je jer bijaše prije mene!«
Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.