Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Između početka i kraja (33. nedjelja kroz godinu – A)

Između početka i kraja (33. nedjelja kroz godinu – A)

Već neko vrijeme sve ono što bih htio napraviti kroz sljedeći tjedan, a čini mi se jako važno, zabilježim. Na kraju tjedna pogledam, obično to napravim subotom, što sam ostvario od planiranoga. Moram priznati da rijetko kada sve ispunim jer su planovi bili ili neprovedivi, ili nisam imao smionosti, ili su u međuvremenu postali nevažni. Da, početak i kraj jako su zanimljivi i obično se ne slažu. Na početku vlada oduševljenje, a na kraju često razočarenje. Stvarni život odvija se između te dvije točke, između one polazne i one završne, a obje su točke bitne.
Ova crkvena – liturgijska godina A, koja je na izmaku i koja završava svetkovinom Krista Kralja, dakle, za petnaest dana, imala je svoju polaznu točku i evo nas za koji dan na završnoj točki. Kao vjernici moramo pogledati unatrag i vidjeti što smo sve napravili s ovim prošlim vremenom koje nam je Bog darovao kao i sa svim našim sposobnostima koje nam je Bog podario. Jesmo li sve ono što smo na početku zabilježili ostvarili i koliko smo od onoga što nam je povjereno „u zemlju zakopali“? Današnje nam evanđelje poručuje da nije naodmet imati na pameti da sve ono čime raspolažemo nije naše, da nam je to netko povjerio, posebice sposobnosti. To nam je netko dao. Taj netko je sam Bog.
Stoga nas današnje evanđelje i Crkva pozivaju da kroz ovaj tjedan pred nama svatko za sebe pogleda što je učinio od svega onoga što nam je bilo na raspolaganju, bilo da se radi o našim materijalnim bilo o našim duhovnim dobrima, našim sposobnostima, odnosno talentima koje nam je povjerio dragi Bog. Za sve ćemo morati polagati račun kada „dođe Gospodar“, kada stignemo na završnu točku.
Prispodoba o povjerenim talentima iz današnjega evanđelja poziva nas na razmišljanje. I koliko god novac bio potreban i važan pa i u Isusovo vrijeme, Isus, navješćujući kraljevstvo Božje sigurno nije imao nakanu držati predavanja kako uložiti novac i zaraditi materijalna dobra nego je prvenstveno htio reći kako upravljati onim što nam je Gospodar povjerio, a to je naš život i naše sposobnosti. Htio nam je dati primjer iz svagdašnjeg života kako se odnositi sa svime čime nas je Bog obdario. Priča je veoma zanimljiva i nameće nam razna pitanja. Gdje je u priči jednakost i pravednost? Zašto strah onoga koji je najmanje dobio? Je li on bio zavidan onoj dvojici? Ljudski je pitati se: zašto nisu ona trojica iz priče dobili svi isti iznos? Nanosi li Isus ovom pričom nepravdu i zavist među ljude? Sigurno ne! Njemu je jasno da svi ljudi nisu isti i da ne mogu svi sve. Svi su različiti i svaki je jedinka za sebe i svaki ima svoje sposobnosti. Svaki dobiva prema svojim sposobnostima i mogućnostima. Svakomu se daje onoliko koliko mu je potrebno da uđe u kraljevstvo nebesko. Jedan za to treba pet talenta, drugi dva, a treći jedan. Međutim, od svih se traži samo jedno, a to je suradnja, htijenje i potpuno povjerenje. Gospodar iz Isusove priče nije ni onomu s pet kao ni onomu s dva talenta predbacio što još više nisu stekli ili zaradili. On ih na isti način hvali za vjernost u malome i poziva ih da uđu u radost gospodara svoga. Što se događa s trećim slugom? On ne prepoznaje šansu koja mu se pruža. Povjereni novac zakopava u zemlju. S novcem on želi zakopati i svoga gospodara. Umjesto zahvale na povjerenju i povjerenom novcu, on gospodara okrivljuje za njegovu strogost i drsko kaže: „Evo ti tvoje!“ S ovim riječima i stavom zli i lijeni sluga pokazuje da ne želi imati kontakta sa svojim gospodarom. On nije prepoznao ni shvatio, nije htio vidjeti da je gospodar, iako svojim slugama daje nejednake sume novca, da na kraju dobivaju istu nagradu, jednaku pohvalu onaj s pet kao i onaj s dva talenta. Gospodar, dakle, ne nagrađuje zaradu i količinu nego povjerenje i htijenje. Zato nas Isus ovom prispodobom poziva da se Bogu potpuno povjerimo, i to ne kao nekom strogom gospodaru, nego kao milosrdnom i darežljivom Ocu i da upotrijebimo samo ono ali i sve ono što smo dobili. U ovom slučaju vidimo da je gospodar puno toga povjerio svojim slugama, povjerio im je sve, čitav svoj imetak i to prema njihovim sposobnostima: „Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednom dade pet talenata, drugome dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti.“ Čovjek je, dakle, sve svoje povjerio slugama. S ovim Isus želi reći kako je i njegov Otac, Bog, nama ljudima sve svoje povjerio. Čovjeku je povjerio samoga sebe u svom Sinu Isusu Kristu. Nije ga povjerio samo jednom ili najsposobnijemu nego baš svima. Kada Bog daje on daje obilato, a od nas traži da to prihvatimo sa zahvalnošću i povjerenjem. Bog ne dopušta da se išta zakopa, posebice ne povjerenje koje nam je dao. I nas je dragi Bog nagradio mnoštvom sposobnosti, puno nam je toga povjerio. Ne skrivajmo i ne zakopavajmo ono Božje u nama. Gospodin nam je toliko toga povjerio i daje nam po našim sposobnostima. Stoga se ne trebamo uspoređivati s drugima. Nema mjesta zavisti. Jer svi smo različiti i kao takvi ne možemo se ni uspoređivati. Nije se tražilo od onoga trećega da donese drugih pet ili druga dva talenta. Svaki je dobio po svojoj sposobnosti.
Bez obzira koliko smo dobili, manje ili više, važno je upotrijebiti samo ono povjereno jer ono je dovoljno za ulazak u kraljevstvo Božje.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 25, 14-30

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vre- mena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«