Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Ljubav na prvom mjestu (3. korizmena nedjelja – B)

Ljubav na prvom mjestu (3. korizmena nedjelja – B)

Poznata su nam mnoga hodočasnička mjesta u Hrvatskoj, posebice Marijanska, kao i ona širom svijeta. Spomenut ćemo samo neka: Gospa Sinjska, Međugorje, Majka Božja Bistrička, Trsat, Lurd, Fatima itd. Oko svih spomenutih svetišta, a i onih koje nismo spomenuli, naići ćemo na sličnu sliku iz današnjega evanđelja koja govori o Hramu. Hvala Bogu da se danas, vjerujem, nigdje ne prodaje nešto baš u crkvi, u samom svetištu, ali unaokolo svetišta je puno toga što sliči na situaciju koju opisuje današnje evanđelje. Svi odgovorni u svetištima žele određeni red i strogo dijele molitveni dio od onoga drugoga dijela svetišta. Međutim, u ljetnim mjesecima svete mise slave se većinom vani, na otvorenom prostoru i tu zna biti buke i glazbe sa svih strana. Nije to samo tako u poznatim i manje poznatim svetištima, tako je to oko svih župskih crkava barem jednom godišnje na svetkovine svetih zaštitnika. U nekim hrvatskim mjestima više se rabi, posebice u prošlosti, termin „dernek“, a da se i ne spomene ni ime naslova crkve, odnosno zaštitnika ili zaštitnice.
O ovim pojavama često razgovaraju svećenici na svojim pastoralnim skupovima s ciljem da „bude sve u redu“, da se zadovolji i onaj duhovni-religiozni-vjerski aspekt kao i onaj sasvim ljudski: hrana, piće, prodaja suvenira i slično. Nekada se sklopi truli kompromis riječima: čovjek je duh i tijelo i treba mu obadvoje.
Da, može se tako pravdati ovaj dio „uokolo crkve.“ Međutim ako danas pogledamo tekst iz Prvoga čitanja, iz Knjige Izlaska, vidjet ćemo da je Božji red, koji također sadrži obje ove komponente ipak sasvim drugačiji. Bog sklapa savez, a nikakav kompromis s čovjekom (Mojsijem), s čitavim svojim narodom. Odnose Boga i čovjeka kao i odnose među ljudima donose 10 Božji zapovijedi. Bog čovjeku daje zakon po kojem treba živjeti. Moglo bi se reći da su svi ti propisi – zakoni upisani u ljudsku narav. I danas su aktualni isto kao što su bili u vrijeme njihova nastanka, a bit će tako i ubuduće jer sadrže ono bitno što uređuje odnose između Stvoritelja i ljudi, Njegovih stvorenja, kao i međuljudske odnose. I to tako da prve tri zapovijedi uređuju naš odnos prema Bogu, a drugih sedam uređuju međuljudske odnose. Ukratko se mogu sažeti u ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku.
Kako su ljudi, čitavi Božji narod odgovorili na ovaj Božji tekst saveza? Iz današnje skraćene verzije Prvoga čitanja ne možemo vidjeti. Međutim, svima nama je jako dobro poznato reagiranje naroda dok je Mojsije primao 10 Božjih zapovijedi na brdu, kako je narod napravio sebi božanstvo-zlatno tele i klanjali se teletu, svojoj ljudskoj rukotvorini umjesto Bogu. Umjesto zahvalnosti za Božji dar i njegovu uredbu, čovjek odbacuje Boga i klanja se zlatu-bogatstvu i to u slici teleta.
Kako se odnositi prema onomu što je Božje, govori nam Isus Krist u današnjem evanđelju. Iako je Hram ljudska tvorevina, ljudskih ruku djelo on je Hram Božji.
Vjerni dio Izraelaca sagradio je veličanstveni Hram u Jeruzalemu. To su činili iz poštovanja prema Bogu koji ih je izveo iz zemlje ropstva. Hram je imao posebno mjesto u srcu svakog vjernoga Izraelca. I Isusu je Hram bio svetinja. I on je dolazio u nj. Međutim, i ovdje se ponavlja onaj scenarij iz vremena 10 Božjih zapovijedi. Umjesto da je Hram u službi Bogu, služi čovjeku i njegovu stjecanju dobara. Koliko je Isusu stalo do ovog svetoga mjesta govori nam današnje evanđelje. Padaju teške riječi. I bič je u Isusovim rukama. Isus brani svetost Hrama jer je to mjesto posebne Božje prisutnosti. To je onaj prvi dio 10 Božjih zapovijedi. Isusu je Bog na prvom mjestu. On ne sklapa nikakve trule kompromise. Ljubav prema Ocu nebeskom na prvom je mjestu. Isus živi volju Oca nebeskoga. Ljubav je njegov život.
Možda nam ova današnja čitanja, posebno evanđelje, pomognu u promišljanju stanja naših današnjih svetih mjesta. Iako smo na početku ovoga razmišljanja rekli da se, hvala Bogu, u našim svetištima danas, barem ne unutra ne kupuje niti nešto prodaje, ipak moramo reći da su neka naša hodočasnička mjesta slična trgovanju u jeruzalemskom Hramu Isusovog vremena samo na drugi način. Mnoge velebne katedrale diljem cijelog svijeta postale su poželjne turističke destinacije. Umjesto molitvenika na ulaznim vratima dobiva se plaćena ulaznica, a vodiči podižu svoje štapove s imenima grupa koje vode. Izgradnje crkava pa i ovo naše vrijeme, u našoj Domovini, posebice nakon Domovinskoga rata, u nekim situacijama, u nekim mjestima sličila je vremenima izgradnje velikih i nepotrebnih crkava kojima su ljudi, umjesto Bogu, podizali sebi u čast i slavu. Ne bi li Isus danas učinio isto s nama i u našim crkvama ono što je učinio u jeruzalemskome Hramu? Ne bi li On uzeo bič te nas potjerao i vikao: „ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku“! Međutim, moramo priznati da su, uza svu kritiku, naši stari podizali crkve i katedrale iz zahvalnosti prema Bogu i iz vjere da s time štuju Boga, a da također i mi danas želimo da naše crkve i katedrale budu sveta mjesta molitve i hvale Bogu. U tom nam prednjači današnji papa Franjo koji se trudi Crkvu i kao narod Božji i crkve kao građevine očistiti od svega onoga što narušava i zamračuje sliku Božju.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 2, 13-25

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.