Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Ljubav – najveća zapovijed (30. nedjelja kroz godinu – A)

Ljubav – najveća zapovijed (30. nedjelja kroz godinu – A)

Isus se svojim nastupima u javnosti, svojim propovijedanjem, a posebice svojim životom toliko razlikovao od svih svojih suvremenika da su ga za savjet i mišljenje pitali njegovi najljući protivnici. Bili su to saduceji i farizeji, oni koji su bili „čuvari“ Božjih zapovijedi, vjerskih propisa i zakona, narodnih običaja, koji su sebe držali vjernima tradiciji i vjeri otaca. Osim toga što su bili vjerni izvršitelji svih vjerskih propisa i zakona, oni su često htjeli Isusa ismijati, dovesti na tanak led jer nisu podnosili njegovu obljubljenost i utjecaj kod naroda. Zato su mu postavljali takva pitanja kojima su mislili naškoditi njegovu ugledu. Isus ih je prozreo i često napadao – ne radi njihova obnašanja i ispunjenja zapovijedi i zakona – nego radi toga što je to bila samo vanjština. Srce im je bilo daleko od onoga što su govorili drugima. Zato je Isus jednom i rekao: Obnašajte sve ono što oni propovijedaju ali ih ne nasljedujte. Pred Isusom, kao i pred narodom, htjeli su biti i veliki rodoljubi pa su Isusa, kao što smo to čuli prošle nedjelje, pitali: je li dopušteno plaćati porez caru. To su činili zato da Isusa uhvate na riječi te tako umanje njegov ugled u narodu, odnosno pokazati ga pred Rimljanima kao protivnika caru ili ako kaže da porez treba plaćati onda bi izgubio ugled kod naroda. A kada nisu uspjeli na društvenom polju s pričom o porezu, pokušavaju ga uhvatiti na vjerskom. Veoma uljudno prilaze k Isusu i pitaju: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu“? Za vjerne Židove pitanje propisa i vršenje zapovijedi bilo je još važnije negoli pitanje plaćanja ili neplaćanja poreza rimskom caru. Isus nije bježao ni od pitanja o porezu, a kako vidimo iz današnjega evanđelja ne bježi ni od pitanja koje su zapovijedi u zakonu najveće. Međutim, Isus se ne gubi u sitnicama i ne uspoređuje zapovijedi jedne s drugima nego polaže temelj svakoj zapovijedi i svakom zakonu, a to je ljubav. Za Isusa je ljubav zakon i zapovijed svih zakona i zapovijedi. Jer sve što ne počiva na ljubavi nema vrijednost. I kao što je Isus farizeje iznenadio svojim odgovorom o plaćanju poreza, sada iznenađuje svojim odgovorom o najvećim, odnosno o najvažnijim zapovijedima pa kaže: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed“. Međutim, sada dolazi nešto što farizeji sigurno nisu očekivali, jer oni su ga pitali smo za prvu odnosno najvažniju zapovijed, a Isus odmah nadodaje: „Druga, ovoj slična, – dakle ne daleko od ove prve: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci.“ Kako vidimo Isus se ne osvrće na nevažno da bi nabrajao zakone i zapovijedi nego govori o temeljnoj zapovijedi, o ljubavi: „Ljubi Boga…“ To je za Isusa zakon i zapovijed. To je njegova molitva i život kojeg će završiti iskrenom molitvom i potpunom predanju Ocu nebeskom govoreći: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! S ovim riječima Isus pokazuje ljubav i potpuno zajedništvo i predanje Ocu nebeskom. To je primjer svima nama kako i u najtežim životnim situacijama vjernik treba biti predan Bogu i Njegovoj ljubavi. Jer Isusov citat iz Staroga zavjeta o ljubavi prema Bogu kao prvoj i o ljubavi prema bližnjemu kao sličnoj, odnosi se i na nas. Isus govori nama danas, nama koji imamo toliko propisa i zakona da se jedva snalazimo, a samo je jedno potrebito – ljubav i to prema Bogu i prema čovjeku.
U trenucima muke i umiranja Isus se potpuno predaje Bogu. On ne očajava nego se Bogu predaje, predaje se u Božje ruke. Jesmo li mi spremni potpuno se predati Bogu? Lako nam pada Boga ljubiti, njemu se moliti i njemu zahvaljivati kada nam ide sve od ruke. Ali, kako je to u teškim situacijama, u bolesti, u mukama, jesmo li tada spremni reći: Bože u ruke tvoje? Ne treba ni spominjati kako nam je teško ljubiti svoga bližnjega. Tu smo svaki dan na kušnjama i ispitu. Možda smo u ovoj zapovijedi ljubavi prema svome bližnjemu najtanji. Međutim, ona je nastavak one prve i najvažnije. Ona je drugi dio i veoma slična prvoj. Stoga Isus odgovara farizejima: A druga je, ovoj slična: ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
Gdje se i kako očituje naša ljubav prema bližnjemu, prema čovjeku? Pogledajmo opet, kako je to Isus radio. On je ljubio sve ljude, bez razlike, a posebice je bio osjetljiv prema siromasima, odbačenima, bolesnima, malenima, grešnima. S takvima se znao poistovjetiti: Sve što njima dajete meni dajete. Ljubio je one koje obično ljudi odbacuju. Dakle, Isus ide s ljubavlju prema bližnjemu tako daleko da se s njima izjednačuje, poistovjećuje. Sve što niste učinili malenima, niste ni meni učinili. Isusova je ljubav konkretna pa kaže: Bio sam gladan i žedan, pa ste mi dali jesti i piti, bio sam bolestan i u tamnici pa ste me pohodili, bio sam gol pa ste me zaodjenuli, bio sam bez krova nad glavom pa ste me primili. Odnosno, sve što niste učinili ovim malenima ni meni niste učinili.
Isus u ljubavi prema bližnjemu ne ostaje tu nego ide još dalje, pa kaže: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. A to znači bez granica, to znači ljubiti do bola. Mjera ljubavi je Isus kako prema Bogu tako i prema čovjeku. A znamo kakva je i kolika njegova mjera ljubavi. Isus se nije držao svoje jednakosti s Bogom nego postaje jednim od nas, postaje čovjek. To je Isusova mjera.
Kako se mi susrećemo s izazovom ove Isusove nove zapovijedi?
Isuse, daj nam snage, da možemo živjeti tvoju zapovijed ljubavi prema Bogu i našem bližnjemu.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 22, 34-40

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«