Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Odmor s Bogom (14. nedjelja kroz godinu)

Odmor s Bogom (14. nedjelja kroz godinu)

Vrijeme je godišnjih odmora. Konačno. Čovjek se raduje svakom predahu od teškoga i zamornoga rada, raduje se posebice godišnjem odmoru. Ljudi dugo planiraju godišnje odmore. Neki stavljaju sve na papir, posebno one stvari koje nisu u mogućnosti doživjeti i živjeti za vrijeme radne godine. Ne želimo uzalud provesti odmor, pomno ga planiramo iako se neće ispuniti svaki naš san i plan. Mi se ovdje na moru radujemo ne samo našim odmorima i odmorima naše obitelji, nego se iskreno radujemo i tuđim odmorima, posebice odmorima stranca koji dolaze na naše more. Oni će, provodeći svoj godišnji odmor u našoj zemlji, svojom potrošnjom poboljšati naš, kako državni, tako i privatni, obiteljski proračun.
Ali, ove godine izgleda sve sasvim drugačije od svih drugih prošlih godina i dosadašnjih godišnjih odmora. Naši godišnji odmori bit će drugačiji ali i godišnji odmori onih koji su nam dolazili iz inozemstva. Evo nas na početku mjeseca srpnja, a još su naše gradske ulice bez velikih grupa turista, plaže s malo kupača, a parkirališta bez stranih registracija. Svečano smo otvorili novosagrađenu troetažnu garažu ispod naše „Ljepotice-Poljane“ i umjesto buke skupocjenih automobila, nama, koji stanujemo u blizini naše crkve Gospe vanka Grada u ušima još odzvanjaju udarci teških građevinskih strojeva baš preko puta Poljane, kao da nije počela sezona godišnjih odmora.
Jedan mali i neznatni virus sve nam je pokvario. Sve nas je prestrašio i izolirao, a mnoge strance odvratio od naše prelijepe obale i mora. Dosada smo mi planirali i druge pozivali na odmore. Ponašali smo se kao gospodari svojih i tuđih odmora. Sve smo činili da se ljudi osjećaju u našoj zemlji sigurni, da se odmore, da potroše i tako nešto ostave i nama. Rado smo čitali slogan: „Mala zemlja za velike odmore.“ Sada smo mala zemlja za još manje odmore. Pozivamo druge da se odmore, a sami ne nalazimo odmora brojeći svakog stranog gosta. Hvala Bogu, da nas ipak netko može odmoriti. I ne zove nas bilo tko, nego sam Isus Krist koji kaže: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ Isus ne nudi ni plaže ni garaže. Ne nudi ni narodne specijalitete. On sve nudi, daje sebe. Isus poziva sve, posebice malene, neznatne. Poziva one koji gledaju na svoj život kao na dar Božji, koji se oslanjaju, ne na svoju ljudsku mudrost i domišljate slogane, nego na Boga, na onoga koji daje odmora. Samo je u Bogu mir, dušo moja, pjeva svetopisamski pisac.
Isus je bio prijatelj odmora za dušu i tijelo. Rado se i često povlačio u osamu kako bi se odmorio od napornih putovanja, propovijedanja, čestih susreta s velikim mnoštvom i pješačenja. U osami je nalazi odmor i mir. Bio je to susret s Ocem.
Na odmor na koji nas Isus poziva ne može utjecati nikakav virus, a ni vremenske (ne)prilike. Uvijek se možemo povući, barem zakratko, u osamu, u prirodu, na obalu mora ili rijeka, u crkvu i odmarati s Bogom. Potrebno je stati i promisliti svoj prijeđeni životni put kao i razmišljanje o životnoj dionici ispred nas koju nikad ne bi smjeli planirati bez Boga. Isusove riječi iz današnjega evanđelja pozivaju nas, ne kao mudre i umne, ni kao one koji sve svoje grade samo na ljudskim dostignućima, nego kao one koji su svjesni svoje malenosti i neznatnosti pred Bogom. Bog nas je obdario duhom i tijelom, razumom i voljom, stvorio nas je iz ljubavi za ljubav, za ljubav prema njemu i svakom čovjeku, bilo sunarodnjaku, bilo strancu.
Kako to postići? Jednostavno. Ne moramo ništa izmišljati. Isus daje jasan odgovor: „…učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“ Učiti od Učitelja. Od Isusa se trebamo učiti poniznosti. Isus je sebe gledao uvijek očima Oca nebeskoga. U poniznosti i potpunoj predanosti Ocu širiti kraljevstvo Božje i to riječju i djelima. Isus nije podnosio ljudsku nadmenost, oholost, a još manje dvoličnost. Javno će ukoriti farizeje i pismoznance zato što nameću ljudima propise i zapovijedi, a sami ne miču ni prstom. Isus nije samo govorio o potrebi molitve, On je molio i učenike naučio najljepšu molitvu, molitvu Očenaša. Isus se povlačio u osamu i tu molio i odmarao od mukotrpnoga rada s ljudima. Takav odmor nudi i učenicima. Isus nije želio da se njegovi učenici umaraju noseći teške terete i grbave jarmove koje su ljudima na pleća tovarili farizeji i pismoznanci. Isus nudi učenicima svoj jaram koji je sladak i svoje breme koje je lako. Isusov jaram je sladak i breme lako jer su to jaramovi i bremena ljubavi, a ne propisa, zakona i zabrana.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 11, 25-30

U ono vrijeme reče Isus:
»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«