Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Promijeniti put (Bogojavljenje – B)

Promijeniti put (Bogojavljenje – B)

Zvijezde izazivaju jedno divljenje i tajnovitost. Međutim, današnji čovjek teže doživljava to divljenje i tajnovitost. Zašto? Više je razloga. Jedan od razloga da ne doživljavamo zvjezdano nebo s divljenjem je i to što ga rijetko vidimo. Naši gradovi pa i sela su noću tako osvjetljeni da nam ne pada na pamet pogledati iznad naše glave, s jedne strane, a s druge tuče nas svjetlo s rasvjetnih stupova tako jako da ne možemo ni vidjeti nebo ni zvijezde pa onda nema ni divljenja. Sjećam se dana moga djetinjstva gdje smo mi kao djeca ljeti spavali vani na terasi i u čudu gledali nebo puno zvijezda. Kao djeca natjecali smo se tko će više zvijezda nabrojiti. Jako smo malo znali o zvijezdama, ali smo se divili i u čudu ih gledali. Kao djeca nismo čuli za „suze sv. Lovre“ nego smo mi taj prirodni fenomen, tu kišu meteora koja nas je fascinirala zvali pad zvijezda, a mi smo to tako tumačili da je tada netko umro. Dakle, netko je umro i njegova zvijezda se ugasila ili pala. Bilo kako bilo, mi smo sa znatiželjom gledali zvjezdano nebo i očekivali uvijek nešto novo jer je to bilo uvijek nešto predivno, čudesno a opet tako tajnovito pa zato uvijek i zanimljivo. I današnje evanđelje govori o jednoj zvijezdi koja nekomu pripada. Ali, ona ne pada, ona izlazi. Dakle, nije nitko umro, nego se rodio. „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.“, rekoše mudraci s istoka. Ovo su ljudi koji mogu gledati iznad svojih glava, koje ništa ne zasljepljuje, koji se otvaraju nečem novom, koji izražavaju svoju znatiželju, koji se ne zadovoljavaju s onim što imaju i jesu, nego traže nešto novo, nešto što se rađa, što donosi novi život. Za ove ljude ne možemo reći da su vračari, prije možemo reći da oni nisu zadovoljni sa svojim svijetom nego traže neki drugi svijet koji će ih zadovoljiti i dati drugi smisao. Njih vodi jedna zvijezda, oni se daju na put, spremni su slijediti nekoga ili nešto. Put koji oni slijede neće biti nimalo lagan. Ali, oni se upuštaju u nešto neviđeno. Oni žele otkriti nešto novo. Ne žele tapkati ili ostati na istom mjestu, nego žele naprijed. Možda je vrijeme da nešto od ovih mudraca, od ovih zvjezdoznanaca naučimo, pa da ne ostajemo na onom starom nego tražimo uvijek nešto novo, da ne ostajemo na mjestu ili što bi još pogubnije bilo, da kažemo drugima da oni idu umjesto nas potražiti nekoga ili nešto za nas, a mi da čuvamo ono svoje staro, staru slavu, staru moć, staru naviku. Ne daj Bože da budemo ljudi Herodova vladanja. Nije dobro da kažemo: Hajde, idi ti, idite vi!
Mudraci su prepoznali znak i uputili se za zvijezdom. Oni su znali za koga idu i koga slijede. Dobro je znati i nama za koga idemo i koga slijedimo. Nas ne šalje Herod, nas šalje sam Gospodin Isus Krist, da idemo k ljudima i da im propovijedamo o Njemu. Znam da je teško biti zvijezda, iako je danas najviše onih koji se tako vide i nazivaju, ali na takve ne mislim. To su zvijezde koje padaju, nestaju, umiru. Samo je jedna Zvijezda. To je ona betlehemska, koja je stala nad Isusom. Eto, takvi bi smo mi trebali biti. Trebali bi biti ljudi koji će znati svojim životom dovoditi ljude do Isusa.
Mudraci nas pozivaju da ustanemo i pogledamo prema nebu, da se odmaknemo iz blještavila koje nas priječi i koje nam zaklanja pogled prema zvijezdama, prema nebu, prema Isusu Kristu. Možda nam je potrebno kao i mudracima jednostavno promijeniti put. Promijeniti put znači obratiti se, postati drugačiji, a to se može samo onda kada smo susreli Gospodina, a njega se može susresti uvijek. Dovoljno se pokrenuti sa svoga staroga mjesta i slijediti zvijezdu koja nas vodi do njega.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 2, 1-12

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.«
Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
’A ti, Betleheme, zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pāsti narod moj – Izraela!’«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.