Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Riječ Božja kao lijek (15. nedjelja kroz godinu – A)

Riječ Božja kao lijek (15. nedjelja kroz godinu – A)

Prije neki dan čuo sam govoriti ljude o ovogodišnjem urodu krumpira. Neki su se hvalili dobrim urodom i veličinom ploda dok su drugi govorili da su više posadili nego dobili, a i ono malo što su dobili bili su plodovi veličine ptičjega jajeta.
Zašto sijati ili saditi ako ne donosi željeni plod?
Mnogi od nas ne rade u poljoprivredi i ne razumiju se puno u sjetvu i žetvu. Ali to još ne znači da nećemo moći razumjeti Isusovu prispodobu o sjemenu i sijaču. Sjetva, žetva i hrana bile su omiljene teme našega Gospodina Isusa Krista. Isus je o tome govorio jer je znao da je to ljudima poznato i blisko i da će preko tih pojmova najlakše objasniti, a ljudi shvatiti Njega kao sijača Božjeg sjemena, odsnosno riječi Božje koju on sije među nas ljude da bi mi mogli donositi obilat rod ako budemo surađivali sa Sijačem sjemena.
Današnje starozavjetno čitanje i evanđelje govore o sjetvi, sjemenu, potrebitoj kiši, snijegu, suncu i svemu drugom što pomaže da zemlja urodi dobrim i bogatim plodom aludirajući na sjeme riječi Božje koje Bog sije među nas ljude.
Zašto sijati ako ne donosi željeni plod?
Isus na široko govori o sjetvi sjemena. Sijač neumorno sije. Sije svuda i uvijek. On je radosni sijač. Ne oskudijeva sa sjemenom. Može sjeme pasti i na put da se vidi; može pasti i na kamenito tlo da lakše i brže proklija; može pasti i u trnje da ne bude samo; može pasti i na plodno tlo iz kojeg će doći obilat rod.
Zašto sijati ako ne donosi obilat rod?
Isus to ne pita. On je dobro poznavao čovjeka. Poznavao je one koji su stalno na putu i takvi su imali priliku primiti to sjeme i donijeti roda, ali oni su sjeme prepustili pticama. Zašto bih se ja trudio uzeti to sjeme. Nije to nešto što će me obogatiti. Međutim, Bog ne želi da išta propadne od onoga što je on posijao pa su se ptice sladile.
Isus je znao i poznavao ljude, znao je da su tvrdi. Ali, nije ni takve zaboravio. I na njih je mislio pa im je ponudio dobro sjeme koje je vrlo brzo klijalo i izniklo, ali tvrdom čovjeku bilo je daleko čekati do žetve pa je pustio de se osuši.
Isus je poznavao i takve ljude koji će uvijek biti u nekom trnju, u nekoj šumi, zaposleni svim i svačim ali, on i takvima šalje svoje sjeme. Međutim ljudi su toliko zaposleni drugim stvarima da je sjeme ostalo u hladovini čovjeku prječih stvari te se ugušilo.
Zašto sijati ako ne donosi obilat rod?
Isus neumorno sije svoju riječ jer zna da ima i takvih koji će čuti i osjetiti sjeme riječi Božje i da će uza sve svoje ljudske muke i nesavršenosti donijeti ploda jer je čovjek pustio sjeme riječi Božje da duboko uđe u njegovu dušu i ono ga preobražava.
Hrana, sjetva, žetva često su teme i naših razgovora. Oni koji su u gradu kupuju u velikim trgovačkim centrima koji obiluju raznovrsnom hranom i plodovima zemlje. Međutim, zasićeni ponudom iz raznih krajeva svijeta sve je više onih koji traže domaće voće i povrće kao i druge poljoprivredne proizvode po mogućnosti da sve to sami proizvode u vlastitom vrtu. Sve je više hobi vrtlara u našim gradovima jer žele zdravo jesti i zdravo živjeti. Prije nekoliko dana i HRT-a prikazivala je reportažu pod nazivom „Hrana kao lijek.“ Ako već ono što čovjek proizvodi može biti lijek, koliko li je onda lakše shvatiti i prihvatiti tvrdnju da je „Riječ Božja kao lijek“.
Da, Riječ je Božja lijek. Kako drugačije shvatiti Isusovu upornost sijanja Božje riječi. Kako drugačije shvatiti Isusovu prispodobu o sjemenu i sijaču koji dopušta da njegovo sjeme dopire do svih; do onih koji su stalno na putu, do onih površnih koji se brzo ugriju i hlade za riječ Božju, do onih koji su do ušiju okupirani svim i svačim da ni Boga ne mogu čuti.
Isus sije riječ Božju jer je to lijek. Ali, baš zato što je to lijek neki ju odbijaju. Odbijaju hranu kao lijek. Za takve je hrana samo užitak. „Dušo moja, jedi pij i uživaj“, reći će luđak iz Isusove priče koji je napunio svoje hambare ne misleći da već sutra može umrijeti.
Na svim uputama o lijeku naići ćemo na rečenicu koja glasi: „Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.“
Da, braćo i sestre, Riječ Božja kao lijek uzrokuje više „nuspojava“ ali ovdje kod svakoga.
Nuspojave lijeka riječi Božje su: prihvaćanje sjemena riječi Božje. Ljubav prema svakoj Božjoj riječi. Propovijedanje riječi Božje. Život po riječi Božjoj. Strpljivost sa samim sobom i s drugima. Ljubav prema Bogu i našem bližnjemu. Sve su to nuspojave lijeka riječi Božje. Dakle, činimo sve da se Božja riječ ne zaguši u mnoštvu naših riječi. Zalijevajmo tlo našega života za riječ Božju redovitim sudjelovanjem na svetoj misi, čitanjem i slušanjem riječi Božje. Redovito pristupajmo sakramentu pomirenja i pričesti. Ni u velikim životnim sušama ne gubimo ni nadu, ni vjeru, ni ljubav. Jer samo s nadom, vjerom i ljubavlju možemo mirno prihvaćati sve iz ruke Božje kao lijek, i to je najveći plod sjemena koje Bog neumorno sije za našu hranu.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 13, 1-23

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli
Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«