Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Spremnost za susret s Bogom (32. nedjelja kroz godinu – A)

Spremnost za susret s Bogom (32. nedjelja kroz godinu – A)

Prije nekoliko dana mogli smo u jednim dnevnim novinama pročitati dio teksta iz biografije blagopokojnoga kardinala Franje Kuharića koji glasi: „Samo jedno molim od Gospodina, po zagovoru Majke Božje i mojih svetih zaštitnika i zaštitnica, da budem pripravan u Božjoj milosti prijeći iz ovoga vremena u susret s milosrdnim Sucem koji je i za mene umro na križu.“ Kardinal Kuharić osjeća da je došao kraj njegova ovozemnoga života i želi biti spreman, pripravan za susret s Gospodinom Bogom.
Svi smo na istom putu, na putu ususret smrti. Na putu smo za susret s Bogom. Kada će se to dogoditi, ove ili neke druge godine, ne znamo i to nije toliko važno. Važno je biti spreman na jedan takav susret. Bilo bi opasno i nerazumno na to ne misliti. Crkva, kao zajednica vjernika, uvijek nas i ponovo želi potaknuti na razmišljanje o posljednjim stvarima, o našoj ograničenosti i smrtnosti, o našem susretu sa Stvoriteljem.
S ovom 32. nedjeljom kroz crkvenu godinu bliži se kraj i ove liturgijske godine A, pa nam Crkva stavlja pred oči tekstove Svetoga pisma koji govore o ljudskoj spremnosti ili nespremnosti za susret s krajem ovozemaljskoga života i spremnosti ili nespremnosti za naš susret sa smrću, a što je još važnije za susret sa Zaručnikom, s Bogom. Ovi tekstovi iz Svetoga pisma opominju nas na ono što je važno, opominju nas na susret s Bogom nakon ovozemnoga života. Što je sve potrebno za jedan takav i to odlučujući susret? Drijemati ili zaspati jako je opasno jer možemo prespavati najvažniji trenutak. Ako se to dogodi, onda smo prespavali čitav život. O tom nam govori i današnja Isusova prispodoba o mudrim i ludim djevicama koje su čekajući na zaručnika zadrijemale i pozaspale. Zadrijemati i zaspati je ljudski i to je normalno. Ali ne smijemo zaboraviti na koga čekamo i s čime ga čekamo. Kada se probudimo otkrit će se jesmo li spremni ili nismo za susret s onim koga smo očekivali. Nas kao vjernike čeka susret s Isusom Kristom, s Bogom koji je k nama došao da nas spasi. Krist kao Spasitelj dolazi svaki dan k nama. Ali, mi koji smo zaokupljeni svim i svačim ne vidimo ga. Međutim, na kraju naših dana, kada zatvorimo naše tjelesne oči, vidjet ćemo ga i susresti ćemo se s njim. Jesmo li spremni već sada na takav susret? Ima li ulja u našim lampama?
Nespremnost onih pet ludih djevica, kao i spremnost drugih pet djevica, mogu nam pomoći u promišljanju o našoj spremnosti ili nespremnosti. Veoma je mudro uvijek biti spreman na važan susret, koji može biti odlučujući za naš život. Možda mi sada razmišljamo da susret nije tako blizu, da imamo još vremena i da se možemo i kasnije pripremiti. No, mi taj trenutak ne znamo. To može biti sada, sutra, za dva dana ili za koju godinu, svejedno je, on će se dogoditi. Trebamo uvijek biti spremni. A što znači biti spreman ili nespreman govori nam današnja evanđeoska priča.
Naime, Isus se uvijek služio slikama iz života da bi ljudima približio sliku kraljevstva Božjega. S puno slika i priča pokušavao je Isus svojim slušateljima dočarati Božju blizinu. Jedna od tih slika je i slika iz današnjega evanđelja koja govori o budnosti i spremnosti za jedan životni susret. Naime, Isus donosi sliku ili bolje rečeno priču u kojoj se govori o „Zaručniku“, a misli na Boga, Oca nebeskoga. Isus s ovom pričom o deset djevica govori o našem životu u kojem su svi ljudi isti. Svih deset djevica imaju isti cilj. Cilj je spremno dočekati zaručnika. Budući da se to događa uvečer, u mraku ili bolje rečeno u trenutku koji nam nije poznat, potrebno je misliti na mnogo toga, a posebno na lampe. Vidjeli smo da je ponašanje svih djevica slično ili isto. Sve su imale svjetiljke i ulja u svjetiljkama. Sve su mislile na zaručnika. Sve su bile umorne i sve su zadrijemale i pozaspale. Dakle, životne su prilike slične ili jednake. Međutim, ljudi se ne ponašaju isto. Pet su djevica zaboravile ulje ili drugačije rečeno, nije dovoljno ono što su imale ili što im je netko drugi dao. Treba nešto više, to nešto više treba biti baš moje. Neće mi to nitko dati a ni prodati. Da bi mogli izdržati do kraja, da bi ostvarili cilj i dočekali „Zaručnika“ moraju nam biti upaljene svjetiljke. To vrijedi i za nas danas. Nije dovoljno biti kršten, imati u ruci tu svjetiljku krštenja. Trebamo je svaki dan puniti novim gorivom, novim uljem ako želimo ići osvjetljenim putem ususret „Zaručnku“ – Bogu. Drugih pet djevica ponijele su ulje sa sobom, ne samo ono u svjetiljkama, i to im se isplatilo. One su mogle poći ususret zaručniku, mogle su se mirno susresti s Bogom.
Za one djevice koje nisu imale dovoljno ulja, kojima nisu bile pripremljene lampe i otišle da bi kupile ulja, sve je kasno. Kada se vrate naići će na zatvorena vrata. Ništa nema teže doli nakon dugog hoda naići na zatvorena vrata. Promašen je i uzaludan sav put i napor. Zato je važno biti spreman, imati uvijek ulja za svjetlo koje će nam omogućiti susret. Jer na ovaj ili onaj način mi Boga, a i on nas, susrećemo svaki dan. Svaki dan može biti onaj posljednji kada će biti potrebne svjetiljke. Odgađati i misliti da će nam netko nešto dati ili da ćemo moći kupiti, to je zabluda.
Sjećam se jednog razgovora s liječnikom koji mi je preporučio više kretanja, i to svaki dan, za bolje zdravlje kada je rekao: To nitko neće učiniti za vas, to morate učiniti sami. To se ne kupuje, jer kada bi se to moglo kupiti u ljekarni davno prije vas bi to netko već kupio. Sve je, dakle, u našim rukama, a „Zaručnik“ – Bog sigurno dolazi pa makar i kasnio.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 25, 1-13

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«