Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Vi ste tomu svjedoci! (3. uskrsna nedjelja – B)

Vi ste tomu svjedoci! (3. uskrsna nedjelja – B)

Jeste li ikada promislili što biste vi učinili da ste kojim slučajem na mjestu uskrsnuloga Isusa Krista. Komu bi se najprije ukazali, komu bi ste pokazali da ste živi? Ne bi li to bili vama najbliži: majka, otac, brat, sestra, najbolji prijatelji? Ili biste se najprije pokazali onima koji su vas optužili, osudili, pribili na križ i usmrtili i pokazali im da ste jači od njih. Naravno, ovo su hipotetska pitanja koja nemaju nikakvu osnovu osim naše ljudske mašte. Nikom od nas i ne pada na pamet da se uspoređuje s Isusom jer bismo mi, barem ja tako mislim, pokazali svoj ljudski karakter i ako ne fizičku prijetnju, onda sigurno prijezir prema onima koji su nas smakli.
Ako smo pažljivo slušali današnje evanđelje, upada nam u oči da je Isus Krist na sasvim drugoj strani. Isus je najprije oprostio svima koji su ga osudili i razapeli moleći Oca nebeskoga: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ A onda se uporno obraća svojim učenicima koji su nesigurni, sumnjičavi i prestrašeni. Ukazuje se onima koji su ga zatajili, koji su se razbježali, koji su ga ostavili i sa sigurne udaljenosti gledali što mu se događa na Kalvariji. Apostoli ne izlaze vani. Zatvaraju se. Današnje evanđelje počinje s pričom one dvojice učenika koji su Isusa susreli na putu u Emaus i prepoznali ga u lomljenju kruha. Žurno su se vratili reći ostalim apostolima da su prepoznali uskrsloga Gospodina po lomljenju kruha i da su žene koje su ih najprije uznemirile i preplašile s viješću da je Isus uskrsnuo u pravu, da je Gospodin uskrsnuo. Sada i njih dvojica svjedoče da su prepoznali uskrsloga Gospodina u lomljenju kruha, dakle, u ljubavi, u sebedarju. Uskrsnuli Krist uznemirio je sve. Uznemirio je one koji su ga vidjeli i prepoznali, a još više one koji su to od drugih čuli.
Nakon ovako vedrih i neočekivanih vijesti čovjek bi očekivao radost i sreću među onima kojima se Isus objavio. Ali, ne! Nitko od njih ne govori o sreći, o sigurnosti da je njihov Učitelj živ, da je uskrsnuo od mrtvih, nego da su ih žene neke od njihovih uznemirile govoreći da je uskrsnuo. Umjesto sreće, radosti i oduševljenja, zavladali su sumnja i strah. Uplašenim apostolima uskrsli Gospodin želi pomoći, nada sve umiriti pa kaže: „Mir Vama!“ Evanđelje donosi osjećaje učenika pa kaže: „Oni (apostoli), zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha.“ Od Isusa misle da je duh. Videći ih takve Isus reče: „Zašto se prepadoste?“ Apostoli su zbunjeni, sumnjičavi, prestrašeni i ne znaju vide li duha ili svoga Gospodina. Evanđelje kaže da učenici od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili. Zato ih Isus poziva da ga opipaju, da se uvjere kako je to On, njihov Učitelj i Gospodin, a ne neki duh. Isus im pokazuje svoje ruke i noge i kaže: „Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ Uskrsli Isus Krist ide i korak dalje da bi pokazao da je to on, da je živ, pa pita učenike za ono što je sasvim ljudsko, pita za jelo: „Imate li ovdje što za jelo? “Možda se pitamo: zašto Isus Krist koji je uskrsnuo, koji je živ ima toliko strpljenja sa svojim učenicima, zašto ne pokaže konačno sa svom svojom božanskom moći da je živ i jednom zauvijek otkloni od apostola svaku sumnju? Da, možda bi mi izgubili strpljenje i svom silom pokazali da smo tu, možda bi se i osvetili za sumnju i nevjeru apostola. Ali, vidimo Bog ima sasvim drugu pedagošku metodu. U Boga nema sile. On želi da ljudi na temelju nekih pa i najmanjih znakova sami progledaju, da im se otvore oči.
Naravno da se pitamo: Zašto učenici sumnjaju, i zašto ne vjeruju jedan drugome? Zašto im treba tako puno dokaza za Isusovo uskrsnuće?
Čovjek je po svojoj naravi sumnjičav, i to ne samo onda kada nešto ne poznaje, ne pipa, ne vidi, ne zna, na novo, nego i onda kada je sve vidljivo, opipljivo, kada je dokaz na dlanu, na vlastitoj koži. Prije samo dva dana mogli smo pročitati vijest na jednom portalu o čovjeku Norvežaninu (Hans Kristian Gaarder) kao toretičaru zavjere koji je tvrdio da je ova pandemije samo jedna vrst prehlade. Ali, sam se zarazio koronavirusom i od te zarazne bolesti umro iako to nije htio priznati ni govoriti o tome. Međutim nakon njegove smrti utvrđeno je da je umro baš od koronavirusa. Jučer je bio tekst u jednim dnevnim hrvatskim novinama o katoličkom svećeniku koji se svađa sa svojim župljanima govoreći da pravi vjernik ne može oboljeti od korone. Glupostima, sumnji i nevjeri kod nas ljudi nikada kraja.
Nije onda nikakvo čudo što je uskrsli Isus Krist toliko puta htio i trebao doći k apostolima i pokazivati im svoje noge i ruke, svoj probodeni bok da bi ih uvjerio da je živ.
Često ne vjerujemo ni vlastitim očima samo zato što nešto nadilazi naša očekivanja, što se nešto ne događa kako smo predvidjeli, a nekada nešto ne želimo vidjeti iako svi drugi vide jer hoćemo biti posebni. Svaki onaj koji se zatvara u sebe u opasnosti je da sumnja u sve i svakoga. Tek kada se čovjek otvori, kada ima mjesta za druge, kada je otvoren za novo pa i ono što nam se čini kao nemoguće, sposoban je nadići sumnju i nevjeru. Uskrsli Isus Krist pokazao je svoju tako jaku ljubav i otvorenost nekoć prema apostolima, a danas prema nama da ga ne smeta ni sumnja ni nevjerica, ni naš strah da apostolima i nama povjeri važnu zadaću za ubuduće, da propovijedamo njegovo uskrsnuće. Krist kaže uplašenim apostolima: „Vi ste tomu svjedoci.“ Vjerujem da i nama Krist kaže danas i pored naše sumnje i nevjerice: Vi ste svjedoci mojeg uskrsnuća uvijek kada se trudite da me bolje upoznate i živite radosnu vijest – Evanđelje.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 24,35-48

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«