Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Vjera u Uskrsnuće (2. uskrsna nedjelja)

Vjera u Uskrsnuće (2. uskrsna nedjelja)

Za početak našega razmišljanja, evo nekoliko misli iz Djela apostolskih koje smo malo prije čuli, a koje nas ostavljaju bez daha i nama danas zvuče gotovo pa nestvarno: „U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Doista, nitko među njima nije oskudijevao…, A dijelilo se svakomu koliko je trebao“. I, koliko god nama ovo nestvarno zvučalo, ovo je ipak opis života prvih kršćana, dakle, onih koji su na riječ apostola povjerovali u Isusa Krista koji je na križu umro i kojeg je Bog treći dan uskrisio od mrtvih. Njihov život bio je odraz njihove vjere. Živjeli su ono što su vjerovali. Upravo takvu jednu zajednicu želio je imati Isus Krist kada se nakon svoga uskrsnuća objavljivao svojim učenicima koji su se u strahu od Židova zatvarali. Isus je dobro poznavao svoje učenike, kako prije njegova uhićenja i smrti na križu, tako i sada nakon njegova uskrsnuća. Poznavao je njihov strah, njihovu malovjernost. Zato on prilazi njima i to odmah nakon uskrsnuća da ih ohrabri govoreći: „Mir vama!“ i odmah im pokazuje da je to on, da je živ. Isus pokazuje preplašenim učenicima svoje probodene ruke i bok. Oni trebaju dokaze da je Isus živ, da je uskrsnuo jer će dobiti zadatak sličan njegovu zadatku kojeg je dobio od Oca nebeskog, da propovijedaju radosnu vijest koju je Isus donio, ljubav Božju koja se očituje kroz Božje milosrđe. Za takvu zadaću trebaju apostoli čvrstu vjeru da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Zato se Isus njima ukazuje nakon svoga uskrsnuća. On s njima razgovara, jede, posjećuje ih na njihovom radnom mjestu, susreće ih kod njihova posla kao ribare. Osim toga apostoli trebaju i snagu Duha Svetoga, snagu istoga onoga Duha koji je bio nazočan kod Isusova krštenja, Duha koji ga je vodio u pustinju. Toga Duha uskrsli Gospodin Isus Krist daje njima odmah nakon svoga uskrsnuća ovim riječima: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Isus im daje Duha Svetoga da snagom toga Duha ljude oslobađaju njihovih grijeha, dakle, svega onoga što čovjeka dijeli od Gospodina.
Budući da je Isus dobro poznavao malovjernost svojih učenika on je sve dane nakon svoga uskrsnuća do dana svoga uzašašća na nebo svoje učenike pohodio i svakom na svoj način pokazao da je živ, da je to onaj isti Učitelj kojeg su poznavali i s kim su tri godine prije njegove muke i smrti živjeli. Uskrsli Gospodin pridružio se i onim učenicima koji su se razočarali nakon njegove smrti na križu. Pridružio se dakle dvojici učenika koji su se vraćali svojoj kući u Emaus, njima koji su napustili i apostolski zbor i tužni išli svojim kućama raspravljajući sve ono što se s Isusom dogodilo, a oni bijahu položili svu svoju nadu i budućnost u njega. Isus Krist ide s njima i otkriva svoj identitet u lomljenju kruha, dakle u večeri koju je slavio s njima prije svoje smrti na križu. Po ljubavi i dijeljenju sebe drugima prepoznali su ova dvojica učenika svoga Gospodina. I oni puni radosti se vraćaju u Jeruzalem kazati to ostalim apostolima. Među onima koji su bili malovjerni ili bolje rečeno jako sumnjičavi bio je i Toma. Njegovi ga kolege apostoli uvjeravaju da je Isus Krist uskrsnuo, da je živ. Toma ne vjeruje. On želi znati, vidjeti, opipati. Toma se ne srami svoje nevjere. Naprotiv, on javno kaže ostalim apostolima: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala, ako ne stavim svoju ruku na njegov bok, neću vjerovati.“ I Tomi kao takvom kaže Isus: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke. Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran“. Isus će još nadodati i onu rečenicu Tomi koja vrijedi za sve generacije Isusovih učenika do danas pa i za nas ovdje okupljene: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“
Na temelju te vjere nadahnjivali su se ljudi svih jezika i rasa, svih naroda svih ovih dvadeset stoljeća kao što je to bila ona prva kršćanska zajednica Kristovih vjernika kojima je bilo sve zajedničko, koji su bili jedno srce i jedna duša s kojom smo i počeli ovo naše današnje razmišljanje. Toma se nakon susreta s Isusom Kristom duboko naklonio i prihvatio uskrslog Gospodina ovim riječima: „Gospodin moj i Bog moj!“ Naravno, da se moramo danas upitati, posebno nakon spoznaje načina života prvih kršćana koji su bili jedno srce i jedna duša, a što je s našom vjerom? Što je s našim načinom života?
Tominu sumnju i njegovo priznanje smo čuli. Marija Magdalena je tražila svoga Gospodina, s tugom u srcu i sa suzama u očima, i prepoznala ga je po glasu kada ju je osobno Uskrsli pozvao. Dvojica učenika na putu u Emaus prepoznali su ga, ne očima, nego po lomljenju kruha. Ostali Isusovi učenici prepoznali su ga dok su ribarili na Genezaretskom jezeru. Svima njima, kojima se Isus kao uskrsli Gospodin ukaza kaže: Vi ste tomu svjedoci.
Ne zaboravimo da je prva kršćanska zajednica bila veoma uvjerljivi svjedok uskrsloga Gospodina Isusa Krista s načinom svoga života kada im je bilo sve zajedničko, dakle, svjedočili su Krista u ljubavi prema Bogu i u ljubavi jednih prema drugima.
Nema sumnje da bi cijeli svijet bio danas drugačiji kada bi mi kršćani, Crkva, danas naviještali vjeru u Kristovo uskrsnuće načinom života prvih kršćana o kojima smo čuli iz Djela apostolski.
Svjesni smo da nam nije moguće živjeti život prvih kršćana u svijetu u kojem živimo ali, morali bi se barem truditi svaki na svome mjestu života i rada ako želimo biti prepoznatljivi kao svjedoci uskrsloga Gospodina.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 20, 19-31

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.