Današnja se svetkovina zove: Isus Krist – Kralj svega stvorenja ili nedjelja Krista Kralja. Ovom nedjeljom završava još jedna crkvena – liturgijska godina. Ova svetkovina predočava nam vrhunac svega. Na vrhuncu je svih nedjelja, blagdana i svetkovina, na vrhuncu je svega stvorenja jer baš u Kristu smisao nalazi svaki stvor, sva stvorenja i svaki čovjek kao i sve vidljivo i nevidljivo. Isus govoreći svojim učenicima kaže: „Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje.“ To je taj vrhunac. Na tom prijestolju sjedi Krist kao kralj. Međutim, evanđelje govori o Isusu Kristu više kao o pastiru nego kao kralju. Evanđelist Matej najmanje govori o kralju kojemu se služi, koji je bogat, ili ima vojsku i poslugu. U njegovom evanđelju Krist se izjednačuje s najmanjima, a ne s kraljevima i drugim moćnicima. Isus Krist sa svoga prijestolja razlučuje dobre ljude od zlih isto onako kako pastir razlučuje jarce od ovaca, pa stavlja one dobre sebi zdesna, a zle sebi slijeva te kaže učenicima: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!“. Samo nekoliko riječi dalje, u ovom istom evanđelju, Krist Kralj sebe izjednačuje s najmanjima i najsiromašnijima. U takvima, u najmanjima, Krist vidi sebe pa nabraja muku i bijedu onih u kojima se prepoznaje: bijah gladan, žedan, stranac, gol, bolestan i u tamnici. Razlog zašto dobre zove blagoslovljenima je ovaj: meni kao takvom, kao potrebitome, odbačenome i najmanjemu: dadoste jesti, napojiste me, primiste me, zaogrnuste me, pohodiste me i dođoste k meni. „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.!“, kaže Isus. On staje na stranu slabih i siromašnih ljudi. Krist Isus blagoslivlja one koji su pomagali slabijima, bolesnima i kaže tko takvima pomaže, pomaže njemu. Svi oni koji druge pomažu, bolesnima boli olakšavaju, hrane gladne iz ljubavi i ne misleći da to čine Isusu, ti će Isusa otvoreno pitati: Gospodine, kada te to vidjesmo gladna ili žedna, kao stranca, gola ili bolesna, u tamnici? Da, braćo i sestre, Bogu sigurno ne treba naša briga i skrb. Nije mu potrebna naša kora kruha. Ne treba on naš ogrtač ili cipelu. Nije Bog u tamnici ili bolnici. To trebaju naša braća i sestre. To trebaju ljudi i to oni koji su na rubu, ostavljeni, zapušteni. S takvima se Isus poistovjećuje. Vjerujem da ovih nekoliko mjeseci iza nas u čitavome svijetu mnogi ljudi, posebice medicinsko osoblje: liječnici, sestre, bolničari kao i mnogi drugi pomažu teško oboljelima od koronavirusa. Svima onima koji se žrtvuju za dobro drugoga u karitativnim ustanovama kao i u svim drugim humanitarnim udrugama, Isus kaže: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ Tada, iako ljudi nisu ni svjesni, da su u malenima Isusa poslužili, Isusu pomogli, njega nahranili, odjenuli i posjetili, bit će nagrađeni Kraljevstvom Božjim. Isus se poistovjećuje s najmanjima. Najmanjima On dariva kraljevsko dostojanstvo.
Ovaj govor opominje nas da ne zaboravimo malene i potrebite. Stoga je ovaj Isusov govor danas aktualniji nego ikada. Papa Franjo pokazuje svako malo kako valja dijeliti svoj ručak s malenima i siromašnima. Današnje evanđelje moralo bi nam biti uvijek pred očima da možemo vidjeti kako mi Isusa, a i on nas susreće u siromašnima i malenima, u progonjenima. Jer ako takve ne vidimo, ako ih zaboravimo, ostavimo, prijeti opasnost da čujemo ove strašne Isusove riječi: „Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednome od ovih najmanjih ni meni ne učiniste“! Možda ćemo se nekada pravdati da ne možemo materijalno pomagati jer smo i sami siromašni. Da, ima i toga. Ne obilujemo mi milijunima. Ali, ne mora to biti uvijek novac. I lijepa riječ, i posjet bolesnom čovjeku, i pozdrav, i smiješak može učiniti čuda kod osamljenih i napuštenih.
Možda nas nakon ovog evanđelja i ovakvih razmišljanja hvata strah jer nismo uvijek u siromahu, u bolesniku, beskućniku prepoznali samog Isusa. Možda smo one, koji su bili na našim vratima i tražili pomoć, odbili te nas sada peče savjest. Naravno, nitko od nas nije savršen. Svi mi griješimo. Ali, to nas ne sputava da se ne promijenimo. Pogledajmo samo što možemo učiniti kao ljudi, kao vjernici jedni drugima. Ako prestanemo druge ogovarati, ako uputimo pozdrav onomu s kojim nismo baš u najboljim odnosima, ako nazovemo stariju, osamljenu i bolesnu osobu, već smo na putu na kojem susrećemo Isusa. A ako k tomu, u svojim mogućnostima, pružimo i komad kruha gladnome, ako posjetimo bolesnika, ako obavimo kupovinu ili donesemo lijekove za one koji to ne mogu, mi tada u tim ljudima susrećemo samog Isusa.
Prije neki dan slavili smo jednu sveticu, sv. Elizabetu Ugarsku, koja je živjela upravo današnje evanđelje. Sve je svoje razdijelila siromasima i bolesnicima, bolnicu je sagradila i živjela današnje evanđelje. Bila je kći hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije, udana za grofa Ludovika, majka triju sinova, franjevačka trećoredica. Čitavi svoj život provela u ljubavi prema bližnjemu. Na smrti je rekla sve što njoj pripada neka se podijeli siromasima, sve osim haljine koja je na njoj, u kojoj želi biti pokopana. Da, braćo i sestre, ovo su uzori, sveci, živo evanđelje Isusa Krista, koji nas svojim primjerom potiču na što vjernije življenje evanđelja.
fra Josip Klarić
Evanđelje: Mt 25, 31-46
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«