Mk 13, 24-32
Sabrat će svoje izabranike s četiri vjetra.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.
Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.
A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«
Riječ Gospodnja.
Homilija
„…sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.“, čuli smo maloprije u današnjem evanđelju. Braćo i sestre! Je li to uslijed klimatskih promjena? Uslijed zagrijavanja atmosfere? Je li piscu danešnjega evanđelja bilo na pameti pisati o klimatskim promjenama? Naravno, ništa od toga.
Sv. Marko donosi Isusove riječi koje je izrekao pred svojim učenicima s kojima opisuje konačni, onaj drugi dolazak Sina Čovječjega, dakle, sebe kao Krista koji će se dogoditi jednoga dana. Kada će to biti? Koji je i kako prepoznati taj dan? Isus odgovara: „A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“ Zašto Isus ne otkriva taj dan? Isus ne skriva taj dan zato što ga ne bi znao nego želi učenicima reći kako je on s njima ovdje kao čovjek i da želi u svemu biti njima jednak i da sve prepušta volji Očevoj. Vjerujemo da je učenike zanimalo pitanje vječnosti ili prolaznosti ovoga svijeta, a posebice ih je zanimala ljudska sudbina, smisao patnje i smrti. Njih je zanimao i taj posljednji dan i to radi toga što svjedoče vlastitoj muci, a svedočit će i Isusovoj muci.
O sudbini sunca, mjeseca i zvijezda čuli su – čuli su kako su prolazni i kako će padati i nestati njihova sjaja. A o našoj, ljudskoj sudbini reći će im Isus: „Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razasalt će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.“ Ovo je radosna vijest za Isusove izabranike. Sin Čovječji nije navijestio propast ili prestanak ljudskog života, naprotiv, on šalje anđele da ih sabire sa svih strana svijeta.
U nastavku Markova evanđelja Isus poziva svoje učenike da čitaju znakove vremena. A ti se znakovi događaju svaki dan, svake godine, a kao primjer uzima smokvu koja mladim lišćem nagoviješta ljepše dane, ljeto. Zašto je Isus uzeo baš smokvu koja svake godine u jesen odbacuje staro lišće, a u proljeće se kiti mladim, novim lišćem? Možda je htio reći da ne treba čekati taj zadnji dan, dan kada će pomrčati sunce, kada će mjesec i zvijezde izgubiti svoj sjaj, nego da gledamo sebe i naš život koji živi i umire. Isus želi da čitamo znakove našega vremena. A takvih je znakova na pretek. Prirodne i druge katastrofe se događaju svaki dan u raznim krajevima svijeta. Ovih naših dana događaju se poplave, vulkani, potresi, nesreće u prometu, zloćudne i neizlječive bolesti. Zarazna bolest – Covid 19 – hara cijelim svijetom. Dakle, taj dan može biti za svakog od nas već danas, sutra, za godinu dana. Mnogi su pogođeni ovim nesretnim virusom. S nekima smo do prije koji dan živjeli. Više ih nema među nama. Preselili su se u vječnost. Mnogima se mrači pred očima, bilo da su sami pogođeni ovom nemilom katastrofom, bilo da se rastaju od svojih najmilijih. Pred svakim koji je pred smrću sunce pomrča, mjesec i zvijezde gube svoj sjaj. To su veoma ozbiljni znakovi koje moramo znati čitati. Pred tim znakom, znakom smrti, jednog dana stajat ćemo svi. Kada i koji je to dan? Bog zna, mi ne. Ali, toga se dana ne treba bojati. Jer Isus, Sin Čovječji nije došao da čovjeka uništi nego je došao da ljudi život imaju – i to u izobilju. Nada i vjera u život vječni prisutna je već u Knjizi proroka Danijela: „Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.“ Da se mi ne bi probudili za vječnu gadost uzmimo Isusov govor iz današnjega evanđelja kao poticaj za razmišljanje. Poticaj da razmišljamo o svom životu i njegovu smislu, o početku i kraju našega života. Nažalost, mi često zaboravljamo da su naši dani odbrojeni. Sve smo svoje snage uprli u to da na smrt ne mislimo, da živimo što duže iako smo svjesni da taj dan dolazi i da nije daleko. A ako je to već tako onda pogledajmo na svoj život kao na smokvu s kojeg je već mnogo lišća otpalo i pada svaki dan. Trudimo se da prolista punom snagom nakon naše ovozemaljske smrti pred Sinom Čovječjim koji je za naše spasenje umro i uskrsnuo. Trudimo se da budemo među onim Kristovim izabranicima koje će anđeli sabirati sa sva četiri vjetra. To obećava Isus svima nama, a on ostaje vjeran svojim obećanjima i riječima. „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.“, kaže Isus.
Fra Josip Klarić