S punim pravom treća nedjelja došašća nosi ime „Gaudete“, u prijevodu: „Radujte se!“ Kada to kažemo onda se pozivamo na prvo
čitanje iz Knjige proroka Sefanije čiji
tekst današnjega čitanja govori o radosti i veselju. Isto to možemo kazati i za Otpjevni psalam koji naglašava radost i veselje za sve narode i svu zemlju. Psalmist doslovno pjeva: „Gospodin je snaga moja i pjesma, on je moje spasenje… Objavite narodima djela njegova… Pjevajte Gospodinu jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji!“ Sv.
Pavao u Poslanici Filipljanima nastavlja u istom tonu pa kaže: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!… Gospodin je blizu!“
Blizinu Gospodnju propovijeda i Ivan Krstitelj kojemu dolazi veliko mnoštvo. Naime, Ivan je svojim nastupima privukao pozornost mnogih. On je pozivao narod na obraćenje, propovijedao je obraćeničko krštenje, citirao im proroka Izaiju koji je već davno pozivao narod da priprave put, da poravnaju staze, da doline ispune, gore i brežuljke slegnu, krivudavo izravnaju, a hrapavo izglade, i to sve radi Gospodina koji dolazi. Nastupi i propovijedi Ivana Krstitelja bili su toliko snažni i poticajni da je narod osjetio da se nešto mora mijenjati u njihovim životima: „Što nam je dakle činiti?“, pita mnoštvo Ivana. Krstiteljeva pojava, njegova vanjština, način života, a posebice njegove riječi uznemirile su narod. Osjetili su da je nešto blizu, da će se dogoditi velike stvari, a možda je i vrijeme za dolazak Krista-Pomazanika Božjega kojega je narod već generacijama iščekivao. Gledajući i slušajući Ivana narod se „u srcu pitao nije li on možda Krist.“
Ivan je mnoštvo svojim riječima doveo pred životno pitanje: „Što nam je dakle činiti?“ Kao ljudi, a posebice kao vjernici često se i mi pitamo što nam je činiti. Koliko li je pitanja nama palo napamet ovih nekoliko mjeseci iza nas. Naime, nalazimo se u jednoj situaciji u kojoj se teško m snalazimo. U pitanju je naše zdravlje i zdravlje drugih. Neki nam daju odgovore iako ih se ne pita i nisu stručni. A oni koji su stručni i kojih se pita nisu uvijek na razini zadatka. Neki žele politički, a neki ekonomski profitirati u ovoj pandemiji koja nas je zatekla. Ivan je drugačiji. On govori istinu. Ivan bez velikog razmišljanja daje svakom kratak i jasan odgovor. Svima kaže: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.“ A nakon toga dolaze pojedinci, pojedine grupe i zvanja i zanimanja. Ivan ne daje svima isti odgovor. Luka piše kako su najprije došli carinici i pitaju: „Učitelju, što nam je činiti?“ Ivan ih podsjeća na zakon, na propise. Propisa i zakona se trebate držati. Nije dopušteno da svatko čini što ga je volja. Nitko ne smije prijetiti vojnicima. Ivan ne daje carinicima i vojnicima isti odgovor. Na pitanje vojnika: „A nama, što je nama činiti?“, Ivan odgovara da vojnik ne smije nikome činiti nasilje, nikoga ne smije krivo prijavljivati i treba biti zadovoljan svojom plaćom. Kakav je Ivan prema drugima, takav je i prema sebi: veoma jasan i glasan. Na pitanje nije li on (Ivan) možda Krist, odgovara: „Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“
Ivan se ne „prodaje“ za ono što nije. On je samo onaj koji priprema put za jednoga koji je veći od njega i time pokazuje da je moguće biti veliki čovjek i bez umišljanja da je veći nego što jest, bez posezanja za moću i vlašću odnosno da je svaki čovjek pozvan biti ono što jest i da nitko nije od toga izuzet. Neće nas spasiti naš položaj u društvu ako ne živimo tako da dijelimo s onima koji nemaju, ako se ne držimo pravednih propisa i zakona, ako se ne kanimo nasilja i ako se ne damo krstiti od onoga koji krsti Duhom Svetim i ognjem. Sve one koji su kršteni Duhom Svetim i ognjem, sve njih čeka radost i veselje. A ako se pitamo što je nama činiti odgovor ćemo naći baš u došašću, a on glasi: pripremimo put Gospodinu da se rodi u našem srcu i onda će Božić biti naša pjesma i naša radost, a bit će nam i lakše dijeliti s onima koji nemaju.
fra Josip Klarić
Evanđelje: Lk 3, 10-18
U ono vrijeme: Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?« I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.«
I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.