Isus se ne umara govoriti o ljubavi. Ljubav je za njega pokretač svega. To pokazuje govoreći o Ocu nebeskom, Duhu Svetome i sebi. To Troje je veza ljubavi. Bog je ljubav. Isus tu vezu želi i s nama, sa svakim čovjekom: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ Bog se želi nastaniti kod čovjeka. Ne samo da želi, on se već nastanio rodivši se kao čovjek u Isusu Kristu. Ali, čovjek umjesto zahvalnosti za Božje udomljavanje kod ljudi izražava nevjericu i čuđenje pa se i nakon više od dvije tisuće godina pita ma gdje to Bog stanuje. Evo, Isus daje odgovor. On se rodio i kod čovjeka nastanio. On odgovara ne samo svojim riječima, nego djelom, svojim utjelovljenjem da želi s čovjekom prebivati. Bog se u Isusu Kristu nastanjuje kod čovjeka. Nije potrebno, dakle, više pitati gdje se i kako Bog kod čovjeka nastanio. Bog je postao čovjekom i učinio sve sa svoje strane da bude uvijek s čovjekom. I ne samo to, Isus Krist će se dati čovjeku kao hrana pa uzevši kruh u svoje ruke kaže: „Ovo je tijelo moje“; „Uzmite i jedite.“ Sada je čovjeku dovoljna volja, jedan korak pa da ga primi i da s Bogom bude jedno. Je li čovjek kadar takvo nešto učiniti? Je. Ali, često dolazi do izražaja ljudska slabost pa uzima mjere i pita se: je li to potrebno, može li se bez toga, nije li bolje uživati više slobode jer ako sam s Bogom onda moram paziti na način svoga života. Isus je to znao, iskusio je to sa svojim učenicima kojima je trebalo mnogo vremena da shvate, da Isusa prihvate pa iako su doživjeli s Isusom silna čudesa ipak su se znali pokolebati. Stoga Isus obećava još jednu pomoć s neba. Isus pokazuje svakom svojom riječju, sa svakim svojim djelom kako se ljubi čovjeka i kako se ljubi Boga. A budući da je čovjek slab i grešan, njemu treba neprestana pomoć. Pomoć dolazi od Boga. Duh Sveti – veza ljubavi Oca i Sina – on će pomoći. Isus doslovno kaže: „Branitelj – Duh Sveti, kog će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“ Možda nam se čini kako su ovi Isusovi govori o ljubavi, o pomoći s neba, pomoći od Oca nebeskoga i od Duha Svetoga, kao nešto što je dovoljno znati i imati, odnosno na tom znanju ostati. Ne, Isus želi reći da nije ljubav nešto što se zadržava, što stoji ili miruje. Odlika ljubavi je uzajamno darivanje. Ljubav nije jednosmjerna ulica. Ljubav je uvijek odnos. To Isus najočitije pokazuje ovom svojom izrekom: „Čuli ste, rekoh vam: Odlazim i vraćam se k vama.“ Isus s ovim stvara „trokut ljubavi“: Otac, On i učenici. Ovu vezu Isus održava i živi. Ali, nagovještaj Isusova odlaska stvara nemir kod učenika. Ipak su oni samo ljudi. Stoga ih Isus umiruje: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“ Možda bi bilo dobro upitati se: koliko ja shvaćam i prihvaćam li uopće ovo Isusovo obećanje njegova mira. Nismo li u opasnosti misliti da je to samo apostolima rečeno. Braćo i sestre, Isus je objavio svoga nebeskog Oca kao ljubav svakom čovjeku, čovjeku svih vremena pa i nama danas. Svima nama je potreban Božji mir. Svi mi živimo u strahu; u strahu od onoga sutra, u strahu od rata, od bolesti, od smrti. Strah je sveprisutan uza sva naša ljudska dostignuća. Bolje rečeno, nama su naša ljudska dostignuća i prouzročila mnoge strahove. Dovoljno je da spomenemo samo atomsku bombu. Sjećam se jedne političke rasprave prije par godina kada su političari priznali da nas ne spašava naša volja za mirom ili pamet od nuklearnog rata nego strah jednih od drugih, da možemo svi nastradati. Strašno je priznati da se ne oslanjamo na našu humanost nego na strah. Moramo se upitati: Kakva je to sigurnost koja počiva na strahu. Nikakva. Zato nam je potreban Kristov mir. Samo ljubav i Kristov mir mogu nam osigurati mir među narodima i mir u vlastitoj duši. Kristov mir nije onaj naš ljudski mir, to kaže Isus i ne daje ga on kao što ga daje svijet. Kristov mir je mir duše i on je puno dublji. Kristov mir oslobađa nas od svakoga straha pa i od straha pred smrću. Sjećam se posljednjih riječi jednog starog čovjeka – vjernika katolika, koji ležeći na smrtnoj postelji reče ovo i to sasvim mirno: „E, valja poći. Bog zove!“
Zato prihvatimo Kristov mir i ljubav kako bi izbjegli svaku tjeskobu i strah. Neka nam je pred očima ova Isusova rečenica: „Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“
fra Josip Klarić
Evanđelje: Iv 14, 23-29
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«