Oduševljeni Duhom Svetim (Duhovi – C)

Danas slavimo svetkovinu Duha Svetoga. Iako je Duh Sveti jedan, jedna od Triju Božanskih Osoba, mi kažemo Duhovi. Riječ Duhovi upućuje nas na množinu. Zašto i odakle množina? Neki kažu da ime današnje svetkovina dolazi od toga što su se dani oko događaja Duhova zvali „dani Duha Svetoga“, da bi se „dani“ s vremenom izgubili, i ostalo samo „Duhovi.“ U Wikipediji čitamo: „Duhovi“ je doslovce preuzeto iz staroslavenskog, gdje je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetoga koji je jedan, a ne više kako to zvuči u suvremenom jeziku.“ Događaj Duhova zovemo i rođendanom Crkve. To je dan novoga početka života Kristovih učenika. Događaj Duhova veoma opširno opisuju Djela apostolska. Na ovaj pedeseti dan, odatle Pedesetnica, nakon Kristova uskrsnuća zajednica Kristovih učenika bila je zajedno na istome mjestu: „i eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar… Svi se napuniše Duha Svetoga…“ Ovo je bio prijelomni događaj za apostole. Nastalo je sve novo. Ono staro opečaćeno strahom je nestalo. Duh Božji je sve obnovio. Od ovoga dana apostoli su novi ljudi. Duh ih Sveti preobražava, oslobađa od straha i jača. On će ih voditi. Ostvarilo se Kristovo obećanje. Duh je Sveti na djelu. Apostoli će se kod važnih odluka pozivati na Duha Svetoga, bilo da se radi o izboru svojih suradnika, bilo o zdravom nauku Crkve. U jednom od njihovih Pisama čitamo: „Zaključismo Duh Sveti i mi…“ (Dj 15, 28) Od ovoga časa apostoli ne nastupaju u svoje ime. Vođeni Duhom Svetim nastupaju u Ime Isusovo. Apostoli ne propovijedaju sebe i svoju nauku. I Crkva je pozvana da sve što radi čini u ime Isusa Krista Nazarećanina. Dakle, ništa privatno. Tako i svećenik, predstavnik Crkve ne može i ne smije propovijedati sebe i svoju nauku. On mora uvijek nastupati u ime Crkve, a Crkva u ime onoga koji ju je osnovao, u Ime Isusa Krista. Sjetimo se Petrovih riječi koje je uputio hromu čovjeku od rođenja kada ga je zamolio za milostinju dok su Ivan i Petar ulazili u Hram: „Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: „u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!“ Ne govori Petar u „moje ime“ nego u ime Isusovo. Ovo je najbolji primjer u čije ime nastupaju apostoli. Isus poznaje svoje apostole, poznate su mu i njihove slabosti pa moli Oca nebeskoga da žive međusobno jedinstvo i jedinstvo s Bogom kao što on živi jedinstvo s Ocem nebeskim. Budući su oni samo ljudi, treba im pomoć. Pomoć je Duh Sveti. „Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“ Stoga se Crkva uvijek pa tako i danas moli i otvara Duhu Svetom. Jer kada bi se odrekla Duha Svetoga ona bi prestala biti ono što jest, prestala bi biti Kristova. Zato smo se kao vjernici dužni skupljati na zajedničku molitvu, na euharistijska slavlja, poput apostola i otvarati se Duhu Svetome da nas zahvati taj njegov šum, vjetar, ushićenje. Ono što bi kao kršćani, katolici morali biti, kaže nam lijepa hrvatska riječ: biti oduševljeni. Samo onaj koji je Duhom Kristovim – Duhom Božjim – Duhom Svetim – Braniteljem oduševljen kadar je svjedočiti vjeru u Isusa Krista, a to se postiže u zajedništvu vjernika. Nema, dakle, neke privatne Crkve, samo za neke odabrane. To svjedoči događaj Duhova na dan Pedesetnice gdje Djela apostolska doslovno spominju ovo: „svi su bili zajedno na istom mjestu.“ Možda se pitamo je li to danas moguće da budemo svi zajedno na istom mjestu. Da, moguće je. Mi smo danas svi zajedno na istom mjestu u ovoj crkvi Gospe van Grada, svi smo zajedno u molitvi i svi želimo i molimo darove Duha Svetoga. Svakom od nas, svima nama okupljenima, čitavoj Crkvi Kristovoj potrebni su darovi: dar mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. Samo se u zajedništvu očituju i vide različiti darovi. Svaki onaj koji je Duhom Božjim zahvaćen ne zatvara se u sebe i ne veže se za ono ljudsko nego sve ljudsko produhovi i čini više Božjim. S Kristovim uskrsnućem, njegovim uzašašćem i događajem Duhova čovjeku je otvoreno Nebo. Stoga molimo Duha Svetoga da i mi našim životom obnavljamo Crkvu Božju kako bi bili dostojni jedinstva jednih s drugima i jedinstva s Bogom.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 14, 15-16.23b-26

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«

NOVO NA STRANICI

VIŠE:

Župne obavijesti (26. lip...

Nedjelja  26. li...

Župne obavijesti (19. ...

Nedjelja  19. li...

Otajstvo ljubavi (Presvet...

Obično se naljutimo kada ...

Župne obavijesti (12. ...

Nedjelja  12. li...