Obično se naljutimo kada nam „neznalice“ govore o nekom pojmu, kada nam žele nešto objasniti pa se k tomu još i svim silama trude, a da sami ne poznaju stvar. To bi se moglo reći i za sve one koji pokušavaju, pa i za mene sada, objasniti svetkovinu koju slavimo ove nedjelje, svetkovinu Presvetog Trojstva. Ali, nemojmo se zato ljutiti jer svi smo mi, kada govorimo o Bogu, puke „neznalice.“ To jednostavno nadilazi našu ljudsku spoznaju. Jer kada bismo mogli Boga shvatiti, onda bismo bili ravni Bogu, a mi to nismo. Međutim, slični smo Bogu, ali ne našom nego njegovom zaslugom jer nas je On stvorio na svoju sliku i priliku pa nam je dopušteno o Bogu razmišljati i otkrivati po čemu smo mi to ljudi Bogu slični, a slični smo mu po razumu, po volji, po slobodi, po sposobnosti stvaranja, ali i u toj našoj sličnosti veoma smo ograničeni.
Povijest religija uči nas da je čovjek oduvijek tražio odgovore na smisao svoga života. Želio je znati odakle dolazi i koji mu je životni cilj. Kroz ta svoja razmišljanja dolazio je do spoznaja da postoji neka „Sila“, a budući da nije mogao do kraja spoznati i odgonetnuti pojave, život i sve oko sebe pripisuje to toj „Sili“, odnosno Bogu ili božanstvima. Međutim, bio je jedan narod komu se Bog posebno objavio, a to su Židovi, Božji izabrani narod koji je i prije Isusova dolaska vjerovao u jednoga Boga. Vjerovali su Židovi u Boga Stvoritelja, vjerovali su u Boga koji ih je izveo iz egipatskoga ropstva. Ali, da su tri božanske osobe, da je Bog i naš Otac to nam je otkrio sam Sin Božji, Isus Krist – druga božanska osoba koji je uvijek govorio o Bogu kao svom nebeskom Ocu, a o Duhu Svetom kao Branitelju kojeg je obećao poslati pa kaže: „No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu.“– Ali, i pored toga, otajstvo Presvetoga Trojstva ostat će za svakog čovjeka i za sva vremena otajstvo, tj. tajna. Uzalud će nam biti naše mozganje kako to da su tri osobe, a jedan Bog. I sve naše ljudske slike o Bogu kao slika obitelji: otac -majka – dijete, ili slika trokuta – jedan trokut, a tri kuta, ili slika jednog glumca koji igra tri uloge. Sve to kao i sva naša ljudska razmišljanja ostaju samo slike jedne stvarnosti, slika stvarnosti Presvetoga Trojstva u koju mi vjerujemo ali je ne shvaćamo. Međutim, to još ne znači da ne smijemo o Bogu razmišljati, razgovarati i neumorno pokušavati milimetar po milimetar ulaziti u tu najveću tajnu, u tajnu Boga koju sv. Ivan naziva – LJUBAV. Vjerujem da je slika ljubavi najshvatljivija, najrealnija i najprihvatljivija slika o Bogu. Baš zato što je Bog Ljubav možemo mu se tim istim sredstvom – „sredstvom ljubavi“ – približavati jer i sami smo obdareni tim velikim Božjim darom – darom ljubavi. Naravno, i ljubav je naša samo slična Bogu. Ali i naše približavanje sa „sredstvom“ ljubavi otkrio nam je opet nitko drugi doli sam Bog po svom Sinu koji je i Bogočovjek – Isus Krist. Isus je svojim apostolima opisivao Boga kao dobrog Oca koji ljubi svu svoju djecu pa i one koji su se od njega iz kojekakvih razloga udaljili, on i takve očekuje očinskom – majčinskom – roditeljskom ljubavlju i kada mu se vrate veseli se sa svima koji su s njim u zajedništvu, koji su u „njegovoj kući“ ne gledajući tko koju ulogu vrši u njegovoj velikoj obitelji. Ljubav nam dopušta da sve naše ljudske slike, kada govorimo i razmišljamo o Bogu, zaboravimo, a predamo se našem srcu koje je ipak središte svake naše ljubavi. Srcem možemo „vidjeti“ i osjetiti ljubav koju nam je pokazao Bog u Isusu Kristu koji radi našega pomirenja s Bogom i radi našega spasenja postaje čovjekom. Radi nas i našega spasenja prihvatio je muku, križ i smrt. Radi nas i našega spasenja Bog ga je uskrisio od mrtvih. Radi nas i našega spasenja odlazi k Ocu da nam pripremi stanove. Radi nas i našega spasenja silazi Duh Sveti i nastanjuje se u nama ljudima, nastanjuje se u Crkvi, u zajednici vjernika. Sv. će Pavao za sve one koji vjeruju da je Isus Krist Sin Božji, za one na koje se izlio Duh Sveti reći: „Vi ste hram Duha Svetoga.“ Bog se, dakle, nastanjuje u nama, u čovjeku i to iz ljubavi. To može učiniti samo Ljubav, Bog koji je sam zajedništvo ljubavi, zajedništvo ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.
A sada nekoliko osobnih riječi. Poštovani pratitelji web stranice Gospe van Grada! Ovom se homilijom opraštam i želim vam zahvaliti na podršci. Svako dobro, a nada sve obilje Božjeg blagoslova želi Vam
fra Josip Klarić
Evanđelje: Iv 16, 12-15
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«