34. nedjelja – Krist Kralj – godinu B 2021.

Homilija

Mi nemamo riječi kojima bi mogli opisati Boga. Bog je neizreciv. O Bogu možemo govoriti samo u slikama. Sam Isus Krist, Sin Božji, kao čovjek govorio je o Bogu u slikama. Kada ga je želio dočarati svojim učenicima onda ga uspoređuje s dobrim ocem koji čeka svog izgubljenoga sina da se vrati, a kada se sin vratio, otac ga je primio, zagrlio i izljubio, obukao ga u najljepšu odjeću, ukrasio prstenjem i pripremio veliku i svečanu gozbu. Eto, tako otprilike Bog postupa s nama ljudima kada mu se vratimo sa svoga zloga puta. Dakle, Bog je ljubav. Za Isusa Bog je dobri roditelj, dobri otac, dobra majka. Omiljena Isusova  riječ za Boga je Otac. Kada je svoje učenike učio moliti, naravno da je i tada Boga zvao Ocem. „Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje…“  Isus u molitvi Očenaša spominje kraljevstvo Božje, ali  Boga ne zove kraljem, nego Ocem jer je to intimnije. Poučeni Isusovim primjerom i mi se usuđujemo Boga zvati Ocem, a njegovo kraljevstvo zazivamo da dođe među nas ljude. Isus je i došao na zemlju da objavi Boga i navijesti kraljevstvo Božje. To je učinio propovijedajući radosnu vijest – evanđelje. Dakle, Crkva s pravom slavi današnji dan, posljednju nedjelju u liturgijskoj godini kao nedjelju Krista Kralja – Kralja svega stvorenja, koji stoji na vrhuncu svih blagdana i svetkovina u crkvenoj godini ma koliko god riječ „kralj“ bio ovozemaljski i odveć ljudski, a danas prevladan i jedva u nekoliko zemalja svijeta još prisutan više kao reprezentant nego kao vladar.  Isus je za nas Kralj i želimo istaknuti da je on najveći i jedini velik. Ali, i to  je samo jedna od slika, a znamo da slika nije nikada stvarnost, nego upućuje na stvarnost. U ono vrijeme, u presudno vrijeme Isusova ovozemaljskoga života, na Pilatove riječi: „Ti si dakle kralj?“ Isus odgovara: „Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“ Isus za sebe kaže da je kralj, ali odmah ističe: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.“ Međutim, s Isusom je kraljevstvo Božje došlo u ovaj naš svijet. A o kakvom se kraljevstvu radi govori nam Crkva u današnjem Predslovlju. U Predslovlju je govor o „vječnom i sveopćem kraljevstvu, kraljevstvu istine i života, kraljevstvu svetosti i milosti, kraljevstvu pravde, ljubavi i mira.“  Eto, to je kraljevstvo Božje. To je istina i život, svetost i milost, ljubav i pravda. To je Isus donio na svijet. To je živio i propovijedao. Nema dakle govora o kraljevanju i vladanju kao što to čine ovozemaljski kraljevi. Na kraju će Isus završiti svoj ovozemaljski život na križu, a ne na kraljevskoj stolici ili kraljevskom tronu. Umjesto zlatne krune bit će okrunjen trnovom krunom. Ovozemaljski vlastodršci su ga izrugivali i to baš zato što je živio i propovijedao kraljevstvo vječno: svetost, istinu, pravdu i život. Isus nije tražio podanike. On svoje učenike naziva prijateljima, a prijatelj može biti samo onaj koji nam je ravan. Još više, Isus služi, pere noge svojim učenicima. To je kraljevstvo  ljubavi. Nakon ovoga možemo mirno reći da je sv. Ivan bio najbliži istini kada je kao čovjek dao ime Bogu –  Ljubav. Njegovo kraljevstvo je ljubav, istina, mir i pravda. Što to za nas znači?  Za nas kršćane znači da bi kraljevstvo Božje moralo  po nama dolaziti na ovaj svijet. A ono uvijek dolazi po nama ako živimo pravdu, ljubav, istinu – ako živimo svetost. Istina je tako važna da Isus kaže: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu.“ Braćo i sestre, upitajmo se kako mi stojimo s istinom. Svjedočimo li istinu. Isus kaže: „Tko je god od istine, sluša moj glas.“ A tko Isusov glas sluša taj živi i Božje kraljevstvo.

fra Josip Klarić