Lk 21,25-28.34-36
Približuje se vaše otkupljenje.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.
Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.
Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«
Riječ Gospodnja.
Homilija
Svake godine došašće budi u nama nadu s kojom očekujemo nešto novo, lijepo, nešto što će nas jako obradovati i razveseliti. Očekujemo jednu promjenu i to na bolje. To naviješta prorok Jeremija sa svojim prvim čitanjem današnje nedjelje koji najavljuje dolazak izdanka Davidova koji će donijeti mir, pravo i pravicu. U tim danima spasit će se Judeja, a Jeruzalem može u miru živjeti. Ime tog izdanak je: Gospodin je naša pravda. Ovo su utješne riječi za svakog čovjeka, kako u vrijeme proroka Jeremije, tako u vremenu nakon njega, u svako drugo vrijeme pa i u ovo naše, posebice za one koji trpe nepravdu i nasilje. Naravno da smo prepoznali tko je to izdanak o kojem Jeremija govori. Radi se o Mesiji, o Spasitelju, o Isusu Kristu kojeg već Jeremija u svojoj proročkoj viziji naviješta. U takovoj jednoj nadi živi ne samo Judeja i Jeruzalem nego čitavo čovječanstvo. Sve generacije i civilizacije čeznu za mirom, pravdom i pravicom. Čeznemo i mi danas iako živimo u 2021. godini nakon dolaska izdanka Davidova, Mesije, Spasitelja, našega Gospodina Isusa Krista. Iz godine u godinu, na početku svakoga došašća obnavljamo našu nadu i vjeru u svijet pravde i mira.
Ali, umjesto mira, pravde i pravice evo, svijet i danas živi u nemiru, u katastrofama, mnogi trpe nepravdu i progonstva. Čitavi svijet živi u strahu ne samo od Covida 19 nego i za svoje radno mjesto, strah za vlastitu djecu. Mnogi traže bolje i sigurnije mjesto pod suncem. Neki će dočekati Božić ispred ili iza bodljikave žice. Početak današnjega evanđelja donosi nešto drugo umjesto mira i pravice. Donosi nespokoj i strah. Isus svojim učenicima govori: „Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda¨ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati.“ Ni malo utješne riječi za početak došašća, dakle, vremena pripreme za Božić, za proslavu rođenja Sina Božjega. Ove riječi izazivaju strah i tjeskobu, a što je još strašnije one dolaze iz usta onoga u kojega se uzdamo. Zašto Isus ovo govori i to svojim učenicima? Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Ali, možemo zamisliti da Isus sve ovo govori ne samo svojim apostolima, nego svakom čovjeku, svim ljudima u svim vremenima jer nas želi spasiti i sačuvati od svakoga zla. Koliko god bile ove Isusove riječi zastrašujuće one su upozorenje da se ne izgubimo. One su upozorenje da ne činimo nepravdu i nasilje. Čuli smo u prvom čitanju kako će baš iz doma Davidova doći izdanak koji će donijeti pravdu, mir i pravicu. To je Isus, Gospodin naš, Isus Krist. I on ne dolazi da bi razarao nego da bi uspostavio spokoj, mir i pravdu. Zato nas evanđeoske riječi današnjeg evanđelja ne trebaju plašiti nego samo upozoravati na onaj konačni, drugi Isusov dolazak kada će konačno zavladati na nebu i na zemlji, u svemiru mir, pravda, spokoj i pravica. To su ta konačna vremena kada će nestati svega onog zloga, a nastat će sve dobro baš po onome za čiji se rođendan spremamo. Vrijeme u kojem mi živimo još je uvijek vrijeme između onog prvog i drugog, konačnog Kristova dolaska. A u tom vremenu, dakle, među nama još su uvijek na djelu nemiri, ratovi, katastrofe, nepravde. Međutim, Božja će se obećanja o istini, pravdi i pravici ispuniti i ona se ostvaruju u Isusu. Stoga, koliko su god riječi današnjega evanđelja zastrašujuće, one su nam opomena da se ne uljuljamo u neku našu ljudsku sigurnost, u neku našu šibensku „Adventuru“ te da ne zaboravimo da je čitavi naš život došašće, odnosno priprema za susret s Kristom. Taj se susret događa u našim srcima. Tu mora zavladati spokoj, mir, tu mora vladati pravo i pravica. Iz srca našega moramo otjerati nepravdu i nasilje. Učinimo sve da došašće ove godine bude istinska priprema za susret s Novorođenim, s Izdankom Davidovim, s našim Otkupiteljem, sa Sinom Čovječjim koji dolazi s velikom moći i slavom. Bog čezne za našim srcem, za našom dušom. On uistinu želi doći u srce svakoga od nas. On se želi nastaniti u nama, u našim srcima i zato ne čekajmo sud svijeta i znakove na suncu, mjesecu i zvijezdama. Naša srca moraju biti otvorena za Božji ulazak. Ne dopustimo da nas došašće zadavi u strci i brizi što kupiti, što kuhati i peći za ručak nego očistiti srce svoje za dolazak onoga koji nas spašava, za Isusa Krista. Zato zavapijmo: Maranatha – Dođi Gospodine Isuse Kriste!
fra Josip Klarić