„Hoćemo li imati ¨bijeli Božić?¨“ Što jesti, što piti, što i koga darovati, gdje i s kim proslaviti Božić?“ Vjerujem da ima još takvih i sličnih pitanja pred veliku kršćansku svetkovinu Božića. Netko će reći da su to pitanja koja imaju malo veze s Božićem. Zašto i odakle uopće takva pitanja? Teško je na to odgovoriti jer koliko je pitanja toliko i odgovora. Pokušajmo rasvijetliti i razumjeti i ovakva pitanja.
Božić, otajstvo Božjeg utjelovljenja teško je bilo ljudima razumjeti, o tomu razgovarati ili shvatiti pa su pribjegavali lakšim stvarima. Naime, kako shvatiti da Bog koji je Svemoguć, koji je Stvoritelj svega pa i čovjeka, kako se može roditi i to od čovjeka, od žene. Moramo priznati da to nadilazi naše shvaćanje. Jer uzeti tijelo svoga stvorenja, tijelo koje je podložno boli i smrtnosti nama je neshvatljivo.
Možda su ljudi upravo radi te neshvatljivosti pokušavali i pokušavaju još uvijek na Božić gledati kao na neku seosku, zimsku idilu. Prihvatljivije je bilo sve to okititi kičem i uživati. Jer i danas ljudi sve više bježe iz grada i gradske vreve, da bi uživali u prirodi, a „bijeli Božić“ slavili okruženi domaćim životinjama te dijete ili djecu pustili da se igraju oko vatre ili na snijegu. I kada je već tako onda je lako razbuktati maštu i sanjati što jesti, što piti i koga pozvati pa i darovati uz vatru koja nas grije u zimskoj noći negdje u stanu, kući ili na selu, daleko od grada. Možda je i to jedan od odgovora na pitanja koja smo postavili na početku našeg razmišljanja. Od takvog shvaćanja Božića nije čudo što i danas kitimo božićne jelke, pravimo jaslice s dragim i lijepim figurama, kitimo jelke, stavljamo darove ispod tog božićnog drvca, pjevamo vesele božićne pjesme kojih je napretek kod nas hrvatskih katolika.
Stvaramo, dakle, ugođaj koji budi naše osjećaje i pravimo jednu idilu od nekoć krute stvarnosti koja se dogodila u Betlehemu prije više od dvije tisuće godina. Događaj je Isusova rođenja potpuno suprotno od svega toga. Isus se ne rađa u obitelji koja nema problema. Sjetimo se Josipove dvojbe što učiniti s Marijom. Sjetimo se Marijinog upita anđelu: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem. Bog se rađa u sasvim ljudskoj obitelji. Za Isusovu obitelj bila je to strašna noć. Treba se roditi dijete, a oni su na putu. Traže dostojno prenoćište i ne nalaze ga nego u štali mora Marija roditi svoga Prvorođenca. Marija rađa onoga koji je najavljen već jako davno, još u zemaljskom raju. Ali ni Mariji ni Josipu nije bilo do pjesme. Oni su zabrinuti. Tek će im pastiri biti utjeha u njihovoj nevolji.
Mi i danas zaboravljamo da Bog u Isusu dolazi u ljudsku obitelj, rađa se u obitelji koja ide iz svoga siromašnoga, ali sigurnoga doma u udaljeni Betlehem da bi ispunili carevu zapovijed, da i oni budu broj u statistici Rimskoga carstva. I onaj kojemu sve pripada rađa se u štali. Neshvatljivo. Radi čovjeka se rađa, a čovjek mu ne dopušta da se rodi u nekom od gradskih prenoćišta. Kruna Božjeg stvaranja – čovjek, ne prima Boga. I tako je do danas kada mu Europa ne želi dopustiti ni spomen njegova imena. Božić treba nazivati praznikom ili blagdanom. U noći njegova rođenja nije mu bilo mjesta u prenoćištu, a danas ni na papiru ni u govoru.
Braćo i sestre, vrijeme je da se vratimo Božiću i njegovu značenju, a da pri tome ne odbacimo ništa od onoga što je naša vjernička tradicija sačuvala i nama predala. Mi moramo samo sve staviti na svoje mjesto. Na prvom mjestu mora biti Bog koji se iz ljubavi, da čovjeka spasi od grijeha, utjelovljuje, uzima naše ljudsko tijelo i postaje jednim od nas. Bog se rađa i ulazi u ljudsku obitelj. On time posvećuje svaku obitelj, diže je na razinu koja joj pripada. Nije ni vrijeme ni mjesto da se igramo s našim obiteljima jer ih je Bog svojim rođenjem sve posvetio. Ne očekujmo od drugih da vrate dostojanstvo naših obitelji. Učinimo to sami kao vjernici koji slave Božić, koji slave Svetu Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Vratimo Božić i njegovo značenje u naše obitelji i slavimo istinu da nas je Bog pohodio! Dopustimo mu da se rodi, ne u nekom našem prenoćištu ili našoj štali, nego u našim srcima. Bog svojim rođenjem traži čovjeka i to svakog čovjeka, traži i obitelj, a posebice one koji nemaju prenoćišta.
fra Josip Klarić
Evanđelje: Iv 1, 1-5.9-14
U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.