Strah i nada novogodišnje noći (Sv. Marija Bogorodica, Nova godina)

Evo nas na početku još jedne nove godine – 2022. Što će nam ona donijeti? Kako ćemo je proživjeti: sretno ili radosno? Što će to u njoj biti novo, a da to već nismo doživjeli? Naravno da možemo reći kako je svaki naš korak nov i neponovljiv. Svaka izgovorena riječ je prošlost i svaka drug riječ je nova. I tako je to sve naše ljudsko: dođe i prođe. Takav je i naš život. Međutim, htjeli mi ili ne Nova se godina uvijek i ponovo čeka. Očekujemo neki boljitak. Čestitamo jedni drugima i želimo svako dobro, a posebno naglašavamo dobro zdravlje. Zato mnogi čekaju Novu godinu u krugu obitelji, prijatelja ili poznanika uz domaću spizu i piće, gledajući novogodišnji program na televizijskim ekranima. Drugi opet čekaju na otvorenom, na trgovima, i tako bismo mogli do u nedogled nabrajati kako sve ljudi ispraćaju Staru a dočekuju Novu godinu. Međutim, i ove će se godine, kao i prije godinu dana, mnogi u strahu od koronavirusa zatvoriti u svoja četiri zida. Prijelaz u noći iz jedne u drugu godinu podsjeća nas na puno toga. Nama vjernicima pada na pamet izlazak Izabranoga naroda Božjega iz egipatskoga ropstva koji se odvija u noći. Isusovo rođenje slavimo u pola noći – poznate naše polnoćke. Isus Krist je još za mraka ustao iz groba. Noć po sebi ima nešto magično, izazovno, nepredvidivo, nosi strah ali i nadu u novi dan. To možemo reći i za naš ljudski život koji iz noći ili tame majčine utrobe dolazi na svjetlo dana. Dolazimo iz jedne nesvjesne bezbrižnosti i sigurnosti u nešto za malo dijete nepoznato i nepredvidivo. Kraj ili konac našega života (smrt) možemo opisati također kao „rođenje“. Iz života, ma ne znam kakav bio, sretan ili radostan, kratak ili dug, zdrav ili bolestan, ipak prelazimo iz kakve-takve sigurnosti i poznatoga u nesigurnost, u nepoznato. Eto tako je nekako i sa Starom odnosno Novom godinom. Dobro znamo što smo imali i proživjeli, a što će biti ili što će doći ne znamo. U ovom našem razmišljanju o Staroj i Novoj godini ne smijemo zaboraviti Božić. On nam treba biti orijentir. Možda nam pomogne da dođemo do važnih spoznaja na koje obično ne mislimo. Za Božić sam dobio pismenu – rukom ispisanu – čestitku (što se u zadnje vrijeme rijetko događa) koja prikazuje Svetu Obitelj, a pozadina te čestitke ukrašena je kuglicama, zvjezdicama i još nekim cvjetnim ukrasima. Na vrhu, na desnoj strani čestitke stoji poruka velikim bijelim slovima: SRETAN BOŽIĆ, a ispod toga malim ali isto bijelim slovima i puno manje upadno: i radosna nova godina. Očito je da se nije mislilo samo na 1. siječnja, na prvi dan Nove godine nego na sve dane u novoj godini. Budući da nemam neku veliku moć zapažanja i uočavanja nisam toliko obraćao pozornost na vanjski dio čestitke koliko na njezin sadržaj i odložio sam je na moj radni stol odbacivši omotnicu. Međutim, svaki put sjedajući za radni stol upadala mi je u oči ta čestitka s porukom: SRETAN BOŽIĆ i tek nakon pomnog pogleda ugledao bih i onaj drugi dio: i radosna nova godina. To me je ponukalo da razmišljam o tim dvjema porukama pa sam najprije pomislio kako bi trebalo biti obrnuto tj.: radostan Božić, a onda: i sretna nova godina. Ne znam što je autora ponukalo da napiše ovako kako je napisao. Mogu samo nagađati pa reći kako je htio istaknuti važnost Božića. To me nije zadovoljilo pa sam se koncentrirao na dvije veoma važne riječi: SRETAN I RADOSTAN, i pomislio sam da bi bilo bolje umjesto sretan istaknuti: „RADOSTAN BOŽIĆ!“, a umjesto radosna nova godina: „SRETNA NOVA GODINA!“ Možda će netko reći kako je to ionako svejedno. Meni nije svejedno. Autor je bio u pravu. Božić je naša, ljudska sreća. Bog nas je usrećio svojim rođenjem. Meni je Božić sretan. Zato se nikada ne mogu naviknuti na: „Čestit Božić.“ Naravno da smo mi vjernici i zbog toga radosni. Međutim radost dolazi od te darovane sreće. Sreća je obično nezasluženi dar. Božić je Božji nezasluženi dar čovjeku. Ta nas sreća mora učiniti radosnima ne samo na Novu godinu, nego sve dane nove 2022. – nastupajuće godine kao i sve dane našega života. Zato s radošću započnimo i živimo 2022. godinu bez obzira kakva će biti jer nam sreća Božića daje pravo da budemo čitavoga života radosni. Evanđelje Nove godine, odnosno svetkovina Svete Marije Bogorodice nas poziva da poput pastira radosno naviještamo svima sreću Božića – sreću rođenja Bogočovjeka, a sve te sretne događaje pohranimo poput Marije u svoje srce. U svojim se nevoljama utecimo zagovoru sv. Josipa koji tiho ispunja Božje planove. Svima vama želim radosnu novu 2022. godinu.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 2,16-21

U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

NOVO NA STRANICI

VIŠE:

Župne obavijesti (16. ...

Nedjelja 16. sij...

Znakovi Božje prisutnosti...

Danas, na drugu nedjelju ...

Župne obavijesti (9. R...

Nedjelja 9. sije...

U tebi mi sva milina! (Kr...

Današnja svetkovina Gospo...