Biti dijete Božje (2. nedjelja po Božiću – C)

U Bibliji možemo čitati kako je Bog na različite načine razgovarao s čovjekom. Spomenimo samo one razgovore koje smo često slušali još kao djeca na vjeronaučnim poukama kao npr.: Razgovor s Adamom i Evom u zemaljskom raju; Razgovor s Mojsijem u gorućem grmu. Glas Božji s neba čuo se kod Isusova krštenja na rijeci Jordanu. Zatim na gori Isusova Preobraženja gdje Otac nebeski za Isusa kaže: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni, slušajte ga.“ I puno je takvih i sličnih Božjih riječi i govora koje je sam ili preko svojih anđela ili proroka Bog izgovarao. Međutim, najočitije se Bog objavio preko svoga Sina Isusa Krista. Isus je njegova Riječ. Sin Božji- Isus Krist – je došao s tom misijom na zemlju k ljudima da objavi Boga i navijesti Božje kraljevstvo. Sv. Ivan kaže na početku svoga evanđelja da je Isus Krist Riječ Božja i da je Riječ Božja od samih početaka bila u Bogu i ta ista Riječ bila je Bog. Sve je na svijetu po toj Riječi postalo i u njoj je život i taj život je ljudima svjetlo. Drugim riječima rečeno Bog se ne služi više ni anđelima ni prorocima nego se sam objavljuje, on je sam po svom Sinu Riječ koju je uputio ljudima. A vrhunac Božjeg govora upućena čovjeku je utjelovljenje njegove Riječi. Ta Božja Riječ postaje čovjek. On je jedan od nas. Bog se po svom Sinu daje vidjeti i čuti i opipati.
Možda nas začuđuje ovakav početak Ivanova evanđelja jer ako pogledamo ostalu trojicu evanđelista vidjet ćemo da oni polaze, ako se tako smije reći, od Isusova čovještva, a ne od njega kao Boga. Sv. Matej počinje svoje evanđelje Isusovim rodoslovljem, dakle, njegovim ljudskim podrijetlom s nakanom da svojim čitateljima pokaže kako je Isus iz loze Davidove. Za sv. Marka možemo također reći da započinje svoje evanđelje Isusovim čovještvom i to tako što on najprije predstavlja Isusova preteču Ivana Krstitelja koji će Isusa krstiti na rijeci Jordanu. No već tu kod Isusova krštenja Marko zapisuje veoma važne riječi kada kaže kako su se za vrijeme Isusova krštenja s neba zaorile riječi: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ Dakle, najprije ističe Isusovo čovještvo, a onda njegovo Božanstvo. Sv. Luka slično sv. Marku na početku svog evanđelja govori o navještaju rođenja Ivana Krstitelja, a onda o navještaju Isusova rođenja.
Kada sve ovo sagledamo možda se pitamo zašto Ivan ovako započinje svoje evanđelje? Budući da Ivan piše puno kasnije svoje evanđelje od ostalih evanđelista želio je odmah na početku istaknuti sve ono što je najvažnije o Isusu Kristu, o njemu kao Riječi Božjoj, dakle o njemu kao Bogu koji je od početaka, koji bijaše u početku po kome je sve stvoreno, o njemu koji je život i kao takav je ljudima i život i svjetlo. Ivan ističe na početku svoga evanđelja i vjeru ljudi u Isusa kao i nevjeru pa kaže: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ Međutim , za one koji su u njega povjerovali, koji su ga primili kaže: „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“ Ukratko, Ivan u svom Prologu, u uvodu u svoje evanđelje sažeo je sve najvažnije o Isusu Kristu. Tu je govor o Isusu kao Bogu, govor je o slavi Očevoj i njegovoj, govor je o Isusu kao Riječi Božjoj koja se utjelovila i kao čovjek nastanila među ljudima. U uvodu je istaknuto spasenje koje je po Isusu Kristu – po Riječi Božjoj – ponuđeno svakom čovjeku. Svi možemo postati djeca Božja.
Gdje je danas ta Božja Riječ koja se kod nas nastanila i što ona nama znači? Krist Gospodin – Riječ Božja je u svojoj Crkvi, u sakramentima, u svojoj riječi, posebice u euharistiji u kojoj nam se nudi kao kruh života. I svi oni koji žive sakramentalni život u zajedništvu Crkve i koji slušaju njegovu riječ i po njoj žive i danas su kao i sutra i uvijek djeca Božja. A biti dijete Božje najviše je i najvažnije što nam se može dogoditi.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 1, 1-18

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade
ništa Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima
svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi,
ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu
njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče:»To je onaj o kojem rekoh:koji za
mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista,
od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.Uistinu,
Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog -koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.

NOVO NA STRANICI

VIŠE:

Župne obavijesti (26. lip...

Nedjelja  26. li...

Župne obavijesti (19. ...

Nedjelja  19. li...

Otajstvo ljubavi (Presvet...

Obično se naljutimo kada ...

Župne obavijesti (12. ...

Nedjelja  12. li...