Čovjek bez ljubavi (4. korizmena nedjelja – C)

Priča o izgubljenom sinu i dobrom ocu, odnosno priča o dvojici braće i njihovom ocu vraća nas u naše djetinjstvo, vraća nas u vrijeme naše pripreme na sakramente pokore – ispovijedi i prve pričesti. Ovo nam je sigurno jedna od najdražih biblijskih priča. U njoj se možemo svi prepoznati. Neki sebe vide, posebno roditelji, u dobrom ocu, a najveći dio nas kršćana se vidi u mlađem sinu. On nam je simpatičan, s njim se možemo poistovjetiti. Zašto je to tako ako, koliko nas iskustvo uči, svi činimo isto što je učinio stariji sin, odnosno stariji brat? Nitko se od nas ne želi poistovjetiti sa starijim sinom, s onim „pravednikom“ iako se većina nas ponaša baš onako kako se ponio stariji sin. Ovu lijepu Isusovu priču možemo gledati s više strana. Možemo je gledati kao znak pravednosti (očima starijega brata). Možemo je gledati očima milosrđa pa imati hrabrosti opraštati. Možemo je gledati Božjim očima, očima ljubavi kao što to čini dobri otac. Iako ljubav ima nebrojene formulacije i svatko je od nas tumači kako mu odgovara ipak je istinska ljubav samo ona ljubav koja svakog čovjeka i sve drugo gleda Božjim očima. Možemo li gledati Božjim očima? Ne, jer nismo Bog. Ali, možemo se truditi i biti ljudi i gledati sasvim ljudski i imati empatiju za one koji se vraćaju na pravi put. Možemo je gledati kao vjernici i vidjeti Božju sliku i priliku u svakom čovjeku pa i u grešniku. Kada nam je netko drag, kada nekoga nadasve ljubimo? Onda kada nam se čini u našim očima dobar, iskren, lijep, kada odražava mrvu Božje ljubavi, njegove dobrote i ljepote. I sve su naše ljubavi, mislili mi na to ili ne, u počecima bile baš istinske ljubavi bez ikakve druge primisli. To možemo vidjeti kod roditelja u ljubavi prema djeci posebno dok su djeca još nejaka. Takvu ljubav možemo vidjeti kod bračnih drugova. Na koncu takvu ljubav nalazimo u međuljudskim odnosima bez obzira u kojoj mi vezi bili. Međutim, kada se uvuče naš osobni interes, odnosno naš egoizam, onda zamračimo onu mrvicu Božje ljepote i dobrote u čovjeku. Egoizam zatamnjuje sliku i priliku Božju i onda smo „stariji sin“ koji ne pokazuje nimalo ljubavi, a ni i milosrđa. Egoizam nas tjera u sebeljublje, u izolaciju, postajemo isključivi. To čini stariji – pravedni – brat.
Zašto Isus donosi ovakvu priču i komu je upućuje? Sveti Luka piše: „Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: „Ovaj prima grešnike i blaguje s njima.“ Ovu negativnu reakciju farizeja i pismoznanaca koristi Isus i donosi primjer dobroga pastira koji ostavlja svojih 99 ovaca i ide tražiti onu jednu izgubljenu i drugu priču o ženi koja je izgubila svoju drahmu koja je sve isprevrtala dok je nije našla – i zaključio da se Bog tako svakom grešniku koji se obrati raduje baš onako kao što se pastir raduje nad nađenom ovcom ili žena nad nađenom drahmom. Isus je najprije opisao ljudsku radost nad izgubljenim i ponovno pronađenim ovozemaljskim stvarima, a onda prelazi na priču o radosti nad izgubljenim i ponovno nađenim čovjekom. Isus ovom pričom dočarava radost koju Bog pokazuje prema obraćenim grešnicima na primjeru izgubljenog sina, izgubljenog čovjeka kada se obrati, kada se vrati svome ocu, odnosno kada se vrati k Bogu. Isus želi reći da ljubav sve nadvisuje, da je Bog sama ljubav. Upada nam u oči da Isus ne honorira pravednost nego obraćenje i ljubav. Očev stariji sin je izgleda veoma pravedan. On se drži zapovijedi, propisa, drži se očeve kuće i imanja, ali jedno mu nedostaje, a to je ljubav. On, iako pravedan ne živi u kući oca svojega kao na svome nego kao u tuđemu. Čovjek bez ljubavi je stranac u vlastitoj obitelji. Stariji sin nikada u svome bratu nije vidio dio svoje obitelji. Njemu bi bilo najdraže da se brat nikada nije vratio. On je radi brata zamrzio i vlastitoga oca. On ne dijeli radost oca svoga.
Ova priča o izgubljenom sinu i dobrom ocu, braćo i sestre, može nam pomoći da napravimo jedan zaokret u našem životu posebno u odnosu na naše najbliže: na roditelje, na bračnoga druga, na djecu, na prijatelje i poznanike pa u konačnici i na sve druge ljude i njima pokloniti našu ljubav. Jer ako nemamo ljubavi bit ćemo osuđeni živjeti u vlastitoj obitelji, u krugu prijatelja i poznanika kao stranci, kao ljudi bez ikakvih odnosa i ikakve radosti. A što je ljubav drugo doli odnos i radost bilo prema Bogu bilo prema čovjeku.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 15, 1-3.11-32

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

NOVO NA STRANICI

VIŠE:

Župne obavijesti (15. do ...

Nedjelja  15. sv...

Snaga ljubavi (5. uskrsna...

Riječi iz današnjega Drug...

Gospa van Grada: Slavlje ...

U subotu 7. svibnja 2022....

Župne obavijesti (8. -15....

Nedjelja 8. svib...