„Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime?“ S ovom rečenicom velikog svećenika započinje današnje Prvo čitanje iz Djela apostolskih. Braćo i sestre, nije li i nam ovaj način govora dobro poznat? Kada se nekoga želi ignorirati, omalovažiti, kada se nekoga mrzi onda mu se ni ime ne spominje. Iako je nakana jako negativna, ona ipak veoma brzo i ne želeći, razotkriva osobu i njezino ime jer izaziva znatiželju. Možda se ovim načinom još jače ističe važnost onoga o kome se radi. Baš to nam pokazuje današnje čitanje. Apostol će Petar s malo riječi reći o Isusu puno više, reći će sve ono što je važno, a protivnik će čuti i ono što nikako nije htio čuti. Petar ih naziva Isusovim ubojicama i uči ih onomu u čemu su mislili da su najjači. Petar ih uči kako se treba „većma pokoravati Bogu negoli ljudima!“ Nakon ovoga Petar još dodaje kako Isusa „Bog desnicom svojom uzvisi za začetnika i spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.”
Nakon susreta s uskrslim Gospodinom apostoli nisu više bojažljivi ljudi. Petar, koji od straha pred Židovima niječe poznanstvo s Isusom, postaje gorljivi vjernik i propovjednik uskrsloga Isusa Krista. Apostoli sebe i Duha Svetoga nazivaju svjedocima događaja Kristova uskrsnuća. Oni će pred narodom, pred narodnim vođama pa i pred onima koji su Isusa dali razapeti i ubiti neustrašivo svjedočiti da ga je Bog uskrisio od mrtvih. Apostoli se, vođeni Duhom Svetim, onim istim Duhom kojeg im je uskrsli udahnuo, više ne skrivaju. Oni se, osnaženi i osvjedočeni Kristovim uskrsnućem, mogu mirno vratiti svome poslu. Više se ne skrivaju, ne zaključavaju nego idu na more, idu ribariti. Kristovo ih je uskrsnuće ojačalo i ujedinilo: „Idem ribariti“, kaže Petar. „Idemo i mi s tobom.“, odgovoriše ostali. Oni žele i bit će zajedno u svojim uspjesima i neuspjesima. Baš će u svojim slabostima i neuspjesima osjetiti da nisu sami, da ih i tada Krist prati. Te noći kada ništa ne uloviše doživljavaju najveće čudo. Osvjedočili su se da je ljudska snaga i znanje nedostatno. Isus Krist ih nagrađuje i onda kada ga ne prepoznaju. On ih nagrađuje susretom na mjestu gdje ga ne očekuju. Isus ih susreće na njihovom radnom mjestu, i to tamo odakle su i pošli za njim, susreće ih na moru, s mrežama i mokrim hlačama, susreće ih u njihovu mučnom svagdanu.
Ovo i nama može biti pouka. Naime, mislimo kako nas Bog susreće, kako nam je blizu samo onda kada smo uspješni u našem radu. U našim neuspjesima osjećamo se napuštenima od svih i svakoga pa i od Boga. Apostoli su nam dali primjer kako trebamo prianjati uz posao, kako trebamo živjeti naš svagdan i kako trebamo uvijek biti spremni za susret s uskrslim Gospodinom Isusom Kristom, s Bogom. Bog će i od nas tražiti „nešto za prismok“, dakle, tražit će nešto od plodova našega rada. Apostoli mu nisu imali što dati. Radili su čitavu noć ali ništa nisu ulovili. Međutim, na Isusove riječi bacili su mreže, ali na drugu stranu od one na koju su navikli i ulovili su mnoštvo ribe. Nemamo ni mi Bogu što dati, a ništa mu ni ne treba. Međutim, on i od nas, kao nekoć od apostola traži povjerenje, traži da se oslonimo na njegove riječi, da s povjerenjem i vjerom bacimo „naše mreže“ na drugu stranu, na njegovu stranu, a ne na našu pa i onda kada nam se čini da smo bili već sve poduzeli ali bez uspjeha. Onaj tko s Bogom „baca mreže“ ulovit će veliko „mnoštvo ribe“ – odnosno uspjeha. Tada ćemo moći reći zajedno s Ivanom i ostalim apostolima: „Gospodin je!“ Dakle, kada sve naše snage, naše sposobnosti, naše mreže, kada budemo lovili čitavu noć, pa i bez vidljiva rezultata, Bog će nam priskočiti i reći da bacimo na drugu stranu, da bacimo naš čitavi život na njegovu stranu i onda ćemo uloviti veliko mnoštvo milosti. Tada će i nas Krist pozvati: „Hajde, doručkujte!“ Tada neće biti potrebno pitati: „Tko si ti?“ jer ćemo znati da je Gospodin. Onda ćemo imati svega u izobilju, bit će i „kruha i ribe“, bit će „kruha i ruha.“ Otkada su apostoli susreli uskrsloga Gospodina oni više ne lutaju. Oni znaju što im je govoriti i činiti. Njihovo zajedništvo ojačano Duhom Svetim i vjerom u uskrsloga Gospodina daje im snagu za život i spremnost za Krista ići do kraja, baš onako kako im je to pokazao Isus Krist svojim životom i mukom, svojom smrću i uskrsnućem. Moćnim zagovorom svetih apostola slijedimo Isusa Krista sve do uskrsnuća.
fra Josip Klarić
Evanđelje: Iv 21, 1-19
U ono vrijeme:
Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.
Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«