Dobri pastiri našega vremena (4- uskrsna nedjelja – C)

Današnje evanđelje veoma je kratko, samo tri-četiri kratke rečenice. Ali je zato veoma sadržajno. Isus Krist nam otkriva tko je on za nas i koliko mu značimo. On se ne zadovoljava s nekim jeftinim, prolaznim i raspadljivim darom s kojim bi nas utješio. Njegov dar je život vječni. Isus veliča Oca nebeskoga za ljude koje mu je povjerio. A njemu povjerene ljude Isus naziva ovcama, ali ne zato da bi ih ponizio nego zato da istakne povezanost i ljubav između sebe i njih. Isus Krist tako ih dobro poznaje da ih sve zove njihovim imenom, a one čuju i prepoznaju njegov glas i idu za njim, baš onako kako to radi dobri pastir za svoje ovce. Možda nama u današnje vrijeme smeta ova slika pastira i ovaca. Zato neki dobri poznavatelji crkvene tradicije i povijesti liturgijskih slavlja govore kako bi trebalo za svako vrijeme uzeti one slike, jezik-govor koji su prikladniji i prihvatljiviji i razumljiviji, koji odgovaraju vremenu suvremenog čovjeka. To ne bi bilo nikakvo pomodarstvo. Crkva je to činila od samih svojih početaka. Ona bi morala biti uvijek „Crkva u suvremenom svijetu.“ To je već davno istakao Drugi vatikanski sabor. No, bilo kako bilo, hvala Bogu da mi još uvijek dobro razumijemo Isusov slikoviti govor o ovcama i pastirima pa se i danas možemo i moramo pitati: tko je moj pastir, tko me vodi i komu se dajem voditi kao čovjek, kao vjernik i jesam li ja nekome dobri pastir. Slika pastira i u ovo naše vrijeme najočitija je kod biskupa koji nose na svečanim euharistijskim slavljima i pastirski štap. Štap je znak pastira, ali ne da tuče svoje ovce nego da bude prepoznatljiv kao pastir, kao učitelj i vođa. Isus se rado služio slikama iz ondašnjega života, a i njegovo rođenje povezano je s pastirima. Pastiri su bili prvi koji su dobili radosnu vijest za čitavo čovječanstvo. Betlehemskim pastirima objavilo je samo nebo, tj. anđeli Božji Isusovo rođenje a oni su to razglašavali svijetu. Crkva ovu četvrtu uskrsnu nedjelju naziva „Nedjelja Dobrog pastira.“ Danas se Crkva posebno moli za svećenička i redovnička zvanja. Osim biskupa i svećenici su slika pastira i njima je povjerena pastoralna briga za vjernike i nastupaju kao biskupovi suradnici u poučavanju, naviještanju evanđelja i dijeljenju sakramenata. Međutim, danas se osjeća veliki manjak svećenika u čitavome svijetu pa i u našoj pokrajinskoj Crkvi, ali i u našoj biskupiji. Stoga danas Crkva, osim što moli za svećenička i redovnička zvanja, uvodi u pastoralni rad stalne đakone, dakle oženjene ljude koji naravno nisu svećenici i ne mogu dijeliti sakramente bolesničkoga pomazanja, ispovijedi i euharistije. Oni su više zauzeti kod krštenja, vjenčanja, obavljaju sprovode, sudjeluju u katehezi djece i mladih i drugim pastoralnim djelatnostima župne zajednice, kao što je briga za starije, napuštene i bolesne. Ali, nema ni njih dovoljno i ne mogu nadomjestiti manjak svećenika. Zato se neke mjesne Crkve zauzimaju oko angažiranja roditelja i drugih prikladnih vjernika u katehezi djece i mladih. U posljednje vrijeme sve je više izvanrednih djelitelja svete pričesti i u našim župama. Crkva, dakle želi što više aktivnih vjernika u pastoralnom radu baš po uzoru na prve kršćane, po uzoru na Pracrkvu u kojoj su mnogi kršćani bili jako aktivni. Crkva i danas želi od svojih članova ono što je Isus Krist želio od svojih učenika. Naravno, On je jedini i pravi pastir, a sve nas druge, bilo majke bilo očeve, bilo biskupe bilo svećenike želi imati i slati kao svoje i dobre pastire. Stoga je svaka majka, svaki otac, kršćanin svih zvanja i zanimanja, pozvan, svaki na svome mjestu biti dobri pastiri koji pazi, hrani i čuva drugoga, a sve u službi Jedinog Dobrog pastira – Isusa Krista.
Danas je i Majčin dan i dobro je što se danas slavim – na Nedjelju Dobrog pastira. Majka je pravi pastir. Ona prepoznaje naš, a mi njezin glas i slijedimo je. Ona je prva koja nas upućuje prema pravom Pastiru – jedinom Pastiru – Isusu Kristu. Majka nas je naučila moliti i zahvaljivati, kako ljudima tako i Bogu. Stoga zahvalni budimo našim majkama za sve što su za nas učinile, bilo da su već pokojne, bilo da su još žive. Molimo Dobrog pastira – Isusa Krista – posebno za mlade majke da nikada ne zaborave na svoju važnu ulogu u odgoju djece, da ih upućuju prema Isusu Kristu koji je naš pravi i jedini Pastir koji daje svoj život za ovce svoje. Drage majke, sretan vam vaš dan!

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 10, 27-30

U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

NOVO NA STRANICI

VIŠE:

Župne obavijesti (od 16. ...

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBA...

Župne obavijesti (0d 9. d...

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBA...

Župne obavijesti (od 2. d...

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBA...

Župne obavijesti (od 26. ...

RASPORED BOGOSLUŽJA I OBA...