CRKVENI SPROVOD

Preminule župljane sprovodimo na grobljima: Kvanj, Sv. Ana, Bilice, Mandalina i Sv. Nediljica.

Molimo ožalošćene da po smrti dragih članova obitelji čim prije stupe u kontakt sa svećenikom. Svjesni težine trenutka, naglašavamo važnost pravovremenog obavještavanja svećenika u župnom uredu, s kojim dogovarate termin sprovodnih obreda i mise zadušnice. Nije dobro da svećenik o smrti svojih župljana bude informiran zadnji (nakon trubača, klape, pogrebnog poduzeća, državnog ureda i dr.).

U slučaju da župni ured ne ureduje, molimo da nas o smrtnom slučaju obavijestite telefonom (022.212.577).

U župnom uredu (Fra Stjepana Zlatovića 14) svećenik upisuje u Maticu umrlih sljedeće podatke:

• Datum smrti
• Mjesto smti
• Ime i prezime
• Mjesto i datum rođenja
• JMBG ili OIB
• Suprug/a, Otac i Majka
• Adresa prebivališta
• Proviđen/a sakramentima (ispovijed, bolesničko pomazanje, pričest)
• Mjesto i datum pokopa
• Bilješke (uzrok smrti i dr.)

Obitelj i rodbinu potičemo i ovim putem da ne zaborave važnost sakramenata za umiruće članove naroda Božjeg. Teški je moralni propust nepozivanje svećenika u dom ili bolnicu, a nebriga predstavlja osobnu odgovornost članova obitelji pred licem Božjim.

BOLESNIČKO POMAZANJE

Sa svećenikom se valja dogovoriti i o sljedećem: trubač, klapa i/li oproštajni govor. Nije dopušteno svirati i/li pjevati pjesme koje nisu kršćanskog odnosno crkvenog nadahnuća!

Nekulturno je za vrijeme sprovodnih obreda razgovarati i stajati po strani, kao da nas se ne tiče smrt bližnjih i dragih osoba. Pozivamo na dolično odijevanje i muškarce i žene.

Vijenci i cvijeće izraz su zahvalnosti i poštovanja prema preminulom članu župne zajednice. Lijepo je da na groblju to cvijeće i vijence nose oni koji su ih i donijeli. Umjesto vijenaca, obitelj može pozvati ožalošćene da doprinesu za potrebe Crkve ili kakve druge plemenite svrhe.

Donosimo propise o crkvenom sprovodu iz Zakonika kanonskog prava (1983.), koji obvezuje sve katolike.

Crkveni sprovod

Kan. 1176 – § 1. Preminulim vjernicima treba da se dade crkveni sprovod prema pravnoj odredbi.

• 2. Crkveni sprovod, po kojem Crkva zaziva duhovnu pomoć za preminule i odaje počast njihovim tijelima te istodobno pruža živima utjehu nade, treba da se slavi prema odredbi bogoslužnih zakona.
• 3. Crkva usrdno preporučuje da se čuva pobožni običaj pokapanja tijela preminulih; ipak ne zabranjuje spaljivanje, osim ako je izabrano zbog razloga protivnih kršćanskom nauku.

Poglavlje I.
Sprovodno slavlje

Kan. 1177 – § 1. Sprovod za svakog preminulog vjernika mora se redovito obaviti u crkvi njegove župe.

• 2. Ali, svakom vjerniku ili onima čija je dužnost brinuti se za sprovod preminulog vjernika dopušteno je izabrati za sprovod drugu crkvu s pristankom onoga tko njome upravlja i pošto obavijesti pokojnikova župnika.
• 3. Ako se smrt dogodi izvan vlastite župe i mrtvo se tijelo ne prenese u nju, a za sprovod nije zakonito izabrana druga crkva, neka se sprovod obavi u crkvi župe gdje se smrt dogodila, osim ako je posebnim pravom određena druga.

Kan. 1180 – § 1. Ako župa ima svoje groblje, preminule vjernike treba pokopati na njemu, osim ako su sam pokojnik ili oni čija je dužnost brinuti se za pokojnikov pokop zakonito izabrali drugo groblje.

• 2. Svakom je dopušteno izabrati groblje za pokop, osim ako se to pravom zabranjuje.

Kan. 1181 – Što se tiče priloga prigodom pogreba, neka se obdržavaju propisi kan. 1264, ali neka se ipak pazi da u sprovodu ne bude nikakva povlašćivanja osoba i da siromašni ne budu lišeni dolična sprovoda.

Kan. 1182 – Neka se poslije pokopa obavi upis u maticu umrlih prema odredbi krajevnog prava.

Poglavlje II.
Dopuštenje ili uskrata crkvenog sprovoda

Kan. 1183 – § 1. Kad se radi o sprovodu, katekumeni treba da se pribroje vjernicima.

• 2. Mjesni ordinarij može dopustiti crkveni sprovod maloj djeci koju su roditelji namjeravali krstiti, ali su umrla prije krštenja.
• 3. Prema razboritu sudu mjesnog ordinarija crkveni se sprovod može dati krštenima koji su članovi neke nekatoličke Crkve ili crkvene zajednice, osim ako je utvrđena njihova protivna volja i samo ako nije moguće imati vlastita službenika.

Kan. 1184 – § 1. Crkveni sprovod treba da se uskrati, osim ako su prije pokazali neke znakove kajanja:

1. općepoznatim otpadnicima od vjere, krivovjernicima i raskolnicima;
2. onima koji su izabrali spaljivanje svoga tijela zbog razloga protivnih kršćanskoj vjeri;
3. ostalim očitim grešnicima kojima nije moguće dopustiti crkveni sprovod bez javne sablazni vjernika.

• 2. Ako ima neke dvojbe, neka se traži savjet mjesnog ordinarija, čijeg se suda treba držati.

Kan. 1185 – Onomu kome je uskraćen crkveni sprovod treba da se uskrati i svaka sprovodna misa.