Mk 8, 27-35
Ti si Pomazanik-Krist! … Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«
Riječ Gospodnja.
Prvog dana škole, u ponedjeljak, 6. rujna ove godine, upitali su novinari jednu prvašicu koji joj je predmet najdraži? „Plus-minus“, odgovorila je prvašica. Svi su se nasmijali njezinu odgovoru. Međutim, koliko god ovaj odgovor bio smiješan, on je veoma ozbiljan. Sve ima svoj plus-minus pa tako i prva školska godina kao i čitavi naš ljudski život.
Jesu li učenici Isusovi računali s plusevima i minusima kada su pošli za Isusom? Na pitanje: „što govore ljudi tko je Isus?“, učenici rekoše kako ga neki drže za Ivana Krstitelja, neki za Iliju, a neki opet za nekog od proroka. Koliko god su ove spomenute svetopisamske osobe imale veliki ugled među narodom, ipak su neki od njih završili svoj život nasilnom smrću. Zašto? Pa zato što su ljude upozoravali na njihove „minuse“, na ono negativno u njihovu život. Slušajući Isusa sjetili su se ljudi Božjih proroka prije njega. Isusov život, djelo i riječi podsjećaju ih na proroke. Zato nitko nije mogao ostati ravnodušan na Isusove riječi, na njegove propovijedi, a još manje na njegova djela, posebice na njegova čudesna djela. Ljudi su oblikovali svoje mišljenje i nisu bili svi istog mišljenja jer se Isus razlikovao od svih drugih i teškog ga je bilo staviti na istu razinu s drugima. Otuda i različiti odgovori. Svakako Isus je posebna osoba. To potvrđuju apostoli riječima ljudi koji su Isusa vidjeli kao čovjeka Božjega. Uza sve to što su Ivan Krstitelj i neki drugi proroci umrli nasilnom smrću, Isus je u očima onih koji su ga slušali i poznavali u „plusu.“ Isus uživa ugled, čudotvorac je, slijeću ga siromasi, grešnici, bolesnici kao i oni drugi: farizeji, pismoznanci i drugi uglednici naroda ali s nekom drugom namjerom za razliku od onih prvih.
Jesu li učenici računali da će i njima Isus postaviti isto pitanje: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ To je teško reći, ne znamo. Meni se ipak čini da je Isus učenicima postavio ovo pitanje ne zato da ga oni veličaju svojim odgovorima nego više zato da vidi jesu li učenici svjesni na koji su se put uputili krenuvši za njim. Znaju li što ih sve čeka na putu s Isusom? Petar je odgovorio s jednim „plusom“ da ne može biti veći: „Ti si Pomazanik – Krist!“ Drugim riječima: Ti si onaj kojeg svi očekuju. Ti si Božje obećanje. Ti si onaj koji će nas osloboditi od svakoga zla. Ti si onaj koji će ispuniti sve naše snove i kao naroda i kao pojedinaca. Petrov odgovor puno je jači od svih drugih iz naroda ali je očito došao preuranjeno. Zašto? Isus daje odmah i odgovor: „I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.“ Zašto da ne kazuju? Pa zato što će Isus doživjeti ono što od Mesije nitko nije očekivao. Morat će mnogo pretrpjeti, od vođa i uglednika naroda bit će odbačen, bit će ubijen. Takvoga Pomazanika – Krista, nije ni Petar očekivao. Petar ga odvraća od takovoga puta. Nije to put Pomazanika – Krista. To je „minus“. Mi hoćemo „plus.“ Petar ne želi „plus-minus“, on želi samo „plus.“
„Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“, odgovori Isus na Petrov očekivani „plus.“ Isus je uzeo put križa, put muke i smrti: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.“ Da, spasit će ga jer je i Isus, umrijevši na križu ustao treći dan iz groba. Onaj koji vrši volju Očevu, koji uzima i nosi svoj križ, koji ide za Kristom, on ako i umre živi. Bog njegov „minus“ pretvara u „plus“, iz smrti u život, i to vječni.
Isus pita i nas danas, i to svakoga osobno: „A ti, što ti kažeš, tko sam ja?“ Na taj upit moramo dati odgovor. U ime nas nitko to neće učiniti. To mora učiniti svaki onaj koji ide za Isusom. Za Isusom ići nije nimalo lako. Nisu to ljudski plusevi. Tu se radi o križevima, o „minusima“, o patnji, jednostavno o svgdašnjem životu koji je satkan od pluseva i minusa. Isus Krist, Sin Božji, koji ne računa kao što računamo mi, on nas uvijek iznenađuje. Njegov križ, njegova muka i smrt bio je, ljudski gledano minus, ali nakon tri dana bio je to ne samo za Isusa, nego za sve nas najveći plus – uskrsnuće – Život – Život s Bogom i u Bogu. Isus sve naše ljudske minuse, sve ono što pretrpimo za Isusa, sve ono dobro koje činimo našim bližnjima, posebno onim najmanjima, Isus će na kraju našega života pretvoriti u veliki „plus“, pretvorit će u život vječni kojemu svi težimo.
Fra Josip Klarić