Blago vama! (6. nedjelja kroz godinu – C)

Teško je naći neko područje ljudskoga života kojega se Isus nije dotakao pa tako i ljudske sreće ili blaženstva, odnosno nesreće ili prokletstva. Sveti nam Luka u današnjem evanđelju donosi tekst o blaženstvima kojih je broj i način drugačije raspoređen od sv. Mateja, s tim što Luka osim onih blaženi: „Blago vama“, donosi i ono strašno: „Jao vama.“
Naravno da nam, nakon što pročitamo ili poslušamo ove Isusove riječi, zastaje dah. Kojeg li apsurda: „Blago vama, siromasi… Blago vama, koji sada gladujete…koji sada plačete! Blago vama kad vas zamrze, izopće, pogrde i izbace…“
Jesu li Isusu neimaština i siromaštvo, glad, plač ili tuga ideal? Zašto mi ne kažemo: „Blago vama, siromasi“ odnosno komu mi govorimo: Blago vama ili blago tebi? Ne govorimo li mi sve suprotno od ovoga što je Isus rekao? Nisu li za nas blaženi i sretni oni koji su bogati, koji su siti, koji se smiju, koje se hvali?
Vjerujemo da ni Isusu nije bila nakana istaknuti siromaštvo, tugu, plač ili neimaštinu i to idealizirati nego je s ovim svojim „Blago vama i Jao Vama“ htio istaknuti ono što je bitno u ljudskom životu, a to je ne nasloniti se na materijalno kao na spasonosno, nego na ono važnije, na Boga, vječni život koji dolazi do svoje punine u nebu.
Naravno da ni nama, a ni Isusu nije ideal siromašan, gladan i zaplakan čovjek. Isus želi sretna i sita čovjeka. On želi čovjeka radosti pa kaže svima onima koji su ovdje na zemlji trpjeli: „Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša je na nebu.“ Svaki čovjek zavrjeđuje već ovdje na zemlji biti sit i sretan kao dijete Božje ali iz kojekakvih razloga to nije. Na putu su se ispriječile ljudska sebičnost i pohlepa. Zato Isus govori ove zastrašujuće riječi: „Ali jao vama, bogataši…Jao vama koji ste sada siti… Jao vama koji se sada smijete… Jao vama kada vas budu hvalili!“ Jao vama ako mislite da je ovozemaljsko bogatstvo sredstvo i cilj ljudskoga života. Jer vi ćete gladovati, jadikovati i plakati…“
Dvije su poruke važne. Jedna je da svaki onaj koji se oslanja samo na svoje bogatstvo, koji ne misli na Boga, koji zaboravlja na gladnoga i uplakanoga da je takvih život promašen, da se za takve uistinu može reći: Jao vama jer ste se već nasitili i to najčešće na teret slabijega.
Druga je da svaki onaj kojem je uskraćena ovozemaljska radost, posebice s ljudske strane, koji je ovdje plakao i gladovao, a koji se potpuno na Boga oslonio i u Bogu utjehu tražio, da je takvima Isus obećao radost života vječnoga: „Evo, plaća vaša velika je na nebu.“
Što se sve ovo nas tiče? Nije li promašaj tješiti siromašne, uplakane, gladne, izopćene sa životom nakon smrti?
Ako doslovno shvatimo molitvu Očenaša: „Kruh naš svagdanji daj nam danas“, i ako doslovno shvatimo Isusove riječi: bio sam gladan i žedan, gol i bos, bolestan i u tamnici i pomogli ste mi, odnosno bio sam gladan i žedan, bolestan i u tamnici gol i bos i niste mi pomogli, onda se to ne odnosi na život nakon smrti nego na život ovdje i sada. Jer sve što učiniste ovim najmanjima meni učiniste, odnosno sve što njima ne učiniste niste ni meni učinili. Isus je vrlo izravan u svome govoru, kako pred svojim učenicima tako i pred mnoštvom kojem se obraća, kada govori o siromašnima, bolesnima, malenima, odbačenima i on se s njima poistovjećuje, bilo da ih se odbacuje i zaboravlja, bilo da im se pomaže. Dakle, Isus u svakom čovjeku gleda i sliku Božju, onu sliku i priliku na koju je stvoren svaki čovjek. Naime, jedno moramo shvatiti, a to je da Isus uvijek ima pred očima kraljevstvo Božje i svakog čovjeka radi čijeg je spasenja on i došao na ovaj svijet i postao čovjekom. Isusova zadaća je naviještati Božje kraljevstvo, a cilj mu je da svakog čovjeka pridobije za to kraljevstvo. Putovi koji vode do kraljevstva Božjega je ljubav prema Bogu i čovjeku. A ljubav prema Bogu se konkretizira u opipljivoj ljubavi prema čovjeku. Tu i takvu ljubav živio je Isus Krist. On se potpuno predao volji Oca nebeskoga, a sebe u euharistijskom kruhu dao i još uvijek daje čovjeku. Isus nas i danas zove da ga slijedimo. Pokušajmo, i pored naših slabosti.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 6,17.20-26

U ono vrijeme:
Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:
»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«
»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«

NOVO NA STRANICI

VIŠE:

Župne obavijesti (18. ...

Nedjelja  18. ru...

Župne obavijesti (4. R...

Nedjelja  4. ruj...

Župne obavijesti (28. kol...

Nedjelja  28. ko...