Ljubav koja je život (7. nedjelja kroz godinu – C)

U večernjim satima prošle nedjelje prikazivan je na HRT-i serijal Osjećaji, a kao glavna tema bila je Ljubav. Koliko god to bila jedna zabavna emisija ona je i poučna jer sudjeluju ljudi raznih zanimanja koji svaki sa svoga gledišta iznose mišljenje pa i mišljenje struke, a što je još važnije o temama govore i oni kojih se to tiče: djeca, mladi, stariji i ljudi u već poodmakloj dobi te mlađi i stariji bračni parovi. Ovaj televizijski serijal s pravom nosi naslov Osjećaji jer se i govori samo o osjećajima. Međutim, kada govorimo o ljubavi onda ipak moramo priznati da ljubav nije samo osjećaj. Ona je osjećaj, ali i puno više od toga. Mirne duše možemo reći da je ljubav život. A da je ljubav život, da bez nje ne možemo živjeti jedni s drugima, pokazuje nam Isus u današnjem evanđelju. Čovjek ne živi samo s onima s kojima dijeli svoje osjećaje. Mi ne živimo samo s onima koji su nam rod, prijatelji ili dobri poznanici nego i s onima koji su nam daleko, koji su nam neskloni pa i s neprijateljima. Isus u današnjem evanđelju želi da mi našom ljubavlju obuhvatimo sve ljude pa i neprijatelje: „Vama koji me slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje… Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje?“ Isus ide i dalje u svojim zahtjevima prema nama pa kaže: „dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.“ Je li to moguće? Slovenski isusovac Franc Cerar donosi u svojoj knjizi «Evanđelje na propuhu» istinsku priču iz Glasa koncila od 4. kolovoza 1985. s naslovom: „Svjedočenje crnogorskog ateiste“, a priča glasi: „Fra Andrija Vlašić, župnik u Kotoru, nedavno je pripovijedao o razgovoru kojeg je vodio na putovanju s nekim crnogorskim ateistom. Kada je ovaj saznao da je njegov suputnik svećenik, jednostavno mu se u autobusu ispovjedio. Moji roditelji bili su pravoslavne vjere. Uskoro nakon rata preselili smo iz sela u Kotor. U školi su nama djeci govorili da su vjeru u Boga izmislili popovi kako bi lagodno živjeli, zavarali ljude i slično. U nama se probudio prezir prema vjeri i prema svećenicima. Prilika da to dokažemo nudila nam se dok smo putem do škole sretali starijega popa. Rugali smo mu se i čak smo se kamenjem nabacivali na njega. A što je on učinio? Okrenuo se prema nama, skinuo šešir i prijazno nas pozdravljao. To se događalo mjesecima i mjesecima. Mi smo ustrajali u svojem, a on u svojem. Kada nismo mogli više izdržati, počeli smo i mi njega lijepo pozdravljati. On nas još ljepše. Polako smo se zbližili i molili ga želi li nam pomoći rješavati teške školske zadaće. Pomagao nam je baš na cesti. Promet tada još nije bio tako gust kao danas. Sada mi je žao, da se nisam tome popu nikada ispričao. Da je još živ, ispričao bih mu se ne jednom nego tisuću puta. Umrijet ću, a to će mi ležati na duši. Pop se zvao, kako sam kasnije saznao, Tripo Milošević.“
Što bi bilo da je kojim slučajem svećenik uzvraćao istom mjerom? Izjednačio bi se s njima, a ovako je on svjedočio svojim životom Isusovu zapovijed ljubavi ne samo prema svome bližnjemu nego i prema neprijateljima, a što je možda još važnije on je pridobio ove mlade ljude za dobro, potakao je barem neke od njih na kajanje, na promjenu života. Živimo u nemirnim vremenima, u vremenima u kojima veliki dio društvenih mreža truje ljude. Piše se svašta o svakome. Napadaju se ljudi, institucije, Crkva, ljude svih zvanja i zanimanja. Iznose se, naravno, i istine, ali najviše je poluistina i laži koje rađaju mržnju i nasilje. Kao učenici Isusa Krista pozvani smo na ljubav i to na onu ljubav koja je život, koja će nas promijeniti, a i one koji su možda protiv nas. Isus je svojim životom i riječima, svojom žrtvom približio ljude jedne drugima a što je još važnije približio ih je Bogu. To je i naša zadaća.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 6,27-38

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.
Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.
Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.
Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima.
Budite milosrdni kao stoje Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osudujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

NOVO NA STRANICI

VIŠE:

Župne obavijesti (18. ...

Nedjelja  18. ru...

Župne obavijesti (4. R...

Nedjelja  4. ruj...

Župne obavijesti (28. kol...

Nedjelja  28. ko...